Moj otac je igrao monodarmu “Ivo Lola Ribar”, a Sloboda Trajković je bila Lolina vjerenica. To je najljepša ljubavna priča, poput našeg Romea i Julije – rekla je tada Sloboda i dodala da njena imenjakinja na neki način i danas živi, kroz nju.
Sloboda Trajković rođena je u Vrnjačkoj Banji 1918. godine, u godini kada je završen Prvi svjetski rat, a njen otac Svetolik, ugledni apotekar, nazvao ju je tako u ime trijumfa slobode. Njen brat Miroslav bio je veoma aktivan u Narodnooslobodilačkoj borbi i živio je u Beogradu, gdje je i ona stigla na studije hemije i gdje ju je Miroslav ju je 1937. upoznao s danas čuvenim Ivom Lolom Ribarom.
– Od prvog susreta je počela ljubav, velika i predivna – pričala je kasnije Slobodina sestra Milica Trajković, jedina članica ove porodice koja je preživela Drugi svjetski rat.
Ipak, Drugi svjetski rat je stao na put njihovoj ljubavi – Lola je otišao da se bori, a Sloboda se vratila kući jer Beograd nije bio bezbjedan.
Pobjedu nisu dočekali, a pismo nije ni stiglo do Slobode Trajković. Ono je završilo u policiji, a Sloboda je privedena. Policajci su je dugo tjerali da napiše pismo svom voljenom da bi im pomogla da ga pronađu, a ona je to odbijala, zbog čega je pet mjeseci provela u logorima.
Devetog dana maja 1942. godine, u kasnoj komori u logoru “Banjica” ugušena je zajedno s bratom Miroslavom, sestrom Verom, majkom Milenom i ocem Svetolikom, dok je Ivo Lola Ribar stradao u novembru sljedeće godine.
Preporučeno
Video