Književnica Simon de Bovoar, koja danas predstavlja ikonu feminizma zahvaljujući djelu “Drugi pol”, bila je poznata i po burnoj vezi s egzistencijalističkim filozofom Žanom Polom Sartrom.

Sartr i Simon sahranjeni su na pariškom groblju Monparnas, a susret 21-godišnje Simon i Žana Pola bio je početak privatnog i intelektualnog odnosa koji je trajao 51 godinu, do Sartrove smrti.

Iako tokom pola vijeka nikada nisu zajedno živjeli, imali djecu ili bili vjerni, Simon i Sartr su svojim radom, ali i životom, obilježili jednu eru.

Nedavno objavljena i na aukciji prodana pisma između Simone de Bovoar i Kloda Lancmana, nekada Sartrovog sekretara, a kasnije proslavljenog režisera i pisca, pokazuju da je upravo Lancman bio “ljubav života” feministkinje i filozofkinje.

Mnogi su pisali o tome kako je odnos Sartra i de Bovoar dokaz da “otvorene veze” ne mogu da funkcionišu jer neko uvijek zauzme poziciju moći, dok je druga osoba uvijek ljubomornija – ali i De Bovoar, često prikazivana kao žrtva Sartrovog temperamenta i osvajačkih pohoda, i sama nije imala jednostavan privatni život.

Lancmana je upoznala kada je imao 26 godina, a ona 44, a navodno su se odmah zaljubili jedno u drugo.

“Zaljubio sam se u njene plave oči, njeno čelo, način govora i kako je prekidala Sartra pri izlaganju”, zapisao je Lancman, koji je sa Simon čak i stanovao od 1952. do 1959. godine.

On je ujedno i jedini muškarac s kojim je de Bovoar ikada stanovala. Budila bi ga ujutro, a onda bi zajedno odlazili na doručak kod Sartra i družili se.

“Ti si moja najveća ljubav koja se desi jednom u životu, a možda i nikada. Mislila sam da nikada neću reći te riječi koje sada dolaze tako prirodno – obožavam te cijelim tijelom i dušom. Ti si moja sudbina, moja vječnost i moj život”, napisala je ljubavniku De Bovoar iz Amsterdama 1953. godine.

Kamen spoticanja između Sartra i de Bovoar bilo je i to što filozof nije intimno zadovoljavao Simon na način na koji je ona to željela, pa je spisateljica utjehu i fizičku strast tražila kod drugih muškaraca.

“Voljela sam ga, to svakako. Ali naša tijela nisu bila ni za šta, ta ljubav nije bila uzvraćena”, rekla je De Bovoar o partneru, a to nije bio jedini muškarac o kojem je govorila u kontekstu seksualnog nezadovoljstva i neispunjenosti.

Jednako je nesrećna u fizičkom aspektu veze bila i s piscem Nelsonom Algrenom.

“Voljela sam ga zbog ljubavi koju je gajio prema meni, bez ikakve prave intimnosti i bez davanja svoje strane njemu”, napisala je de Bovoar o autoru djela “Čovek sa zlatnom rukom”.

Klod Lancman, autor filma “Shoah” koji važi za najbolje ostvarenje koje se bavi temom holokausta, odlučio je da proda pisma Univerzitetu Jejl jer je smatrao da Simonina usvojena ćerka Silvija Le Bon de Bovoar ‘želi da izbaci Simon iz svih sjećanja o životu’ objavljivanjem svih pisama svoje majke, osim onih između Simon i Kloda, piše express.hr.

O svom životu, kao i strastvenoj aferi sa Simon de Bovoar, napisao je knjigu “Patagonijski zec”.