STANDARD: Koliko godina se bavite novinarstvom?

RAZIĆ: Moram priznati da osjećam ogromnu odgovornost kada upotrebljavam riječ novinarstvo, posebno danas, kada našu profesiju mnogi zloupotrebljavaju i prljaju. Zato ću reći da sam počela da pišem prije više od 35 godina i da objavljujem za ,,Pobjedu” i ,,Omladinski pokret” i bila sam njihov najmlađi kolumnista. U televiziji sam 25 godina.

STANDARD Kad se kod Vas pojavila zelja za novinarstvom?

RAZIĆ: Kada sam se pridružila timu Trećeg kanala Televizije Crne Gore, prije dvije i po decenije, i to kada sam obavila prvi televizijski zadatak. Imala sam sjajne učitelje i beskrajno dobre kolege. Prvo snimanje imala sam sa kamermanom Željkom Bracanovićem, jednim od najboljih snimatelja Balkana današnjice i njegove savjete pamtim i danas. Mnogo smo radili i tadašnji menadžment je bio izuzetno posvećen našoj svakodnevnoj edukaciji i napretku. Svoj put i usavršavanje nastavila sam u IN televiziji, prvoj digitalnoj televiziji na Balkanu. Nikada neću zaboraviti to vrijeme. To su najljepše televizijske uspomene koje imam. Jedva sam čekala da idem na posao i posao sam rado nosila kući. Tako je i dan danas.

STANDARD: Zasto ste izabrali bas taj posao?

RAZIĆ: Tokom studiranja nisam bila sigurna šta bih radila. U isto vrijeme dobila sam dva poziva: da se pridružim tadašnjem Vladinom programu za mlade i da budem dio Trećeg kanala. Izabrala sam televiziju. Sada, nakon dugogodišnjeg iskustva mogu da kažem da sam poslušala svoju intuiciju. Posao koji radim je težak, posebno danas, ali ga volim jednako kao i prvog dana.

STANDARD: Prepoznati ste kao neko ko je dugo, u kontinuitetu u programu uživo, posebno u dugim televizijskim formatima koji traju i po nekoliko sati. Da li znate koliko je to sati programa do sada?

RAZIĆ: Da, nikada nisam pravila pauzu u poslu, čak ni nakon oba porođaja. U oba slučaja, vratila sam se nakon pet dana i intenzivno radila. Iza mene je preko osam hiljada sati živog programa i još mnogo sati snimljenih emisija različitih formata. Jutarnji program RTCG radila sam 10 godina, a emisije su trajale i do četiri sata. Sada radim poslijepodnevnu emisiju ,, Vikend na Gradskoj” koja traje dva sata. Dobre televizijske kondicije nema bez redovne rekreacije.Fitnesu sam posvećena čitav život.

STANDARD: Šta više volite, žive programe ili snimljene emisije?

Emisije uživo, definitivno! Volim i kratke formate. One na koje sam posebno ponosna su moja prva kratka forma ,,Nije nego” u kojoj smo rješavali jezičke nedoumice i ,,Gimnazijum” i ,,Doživjeti stotu” , prvi televizijski kratki formati u Crnoj Gori, posvećeni zdravim stilovima života.

STANDARD: Da li je tačno da ste savladali gotovo sve televizijske poslove, uključujući i montažu?

RAZIĆ: Tačno je. Montaža mi je omiljena. Svoje znanje, još u IN televiziji prenio mi je Dušan Paunović i beskrajno sam mu zahvalna. Montaža je poseban segment televizije, veoma je inspirativna i svakodnevno montiram i otkrivam nove čari.

STANDARD: Koji su najljepsi, a koji najtezi trenutci koje ste dozivljeli tokom svoje bogate karijere?

RAZIĆ: Ovaj poziv je pun najtežih i najljepših momenata i oni se smjenjuju. Najteži trenuci su oni u kojima se dešavaju greške, nekad ih gledaoci vide, nekad ne, ali one bole svakog ko je posvećen poslu. Onda se dese neki novi divni momenti i ponovo se pokrene dobra energija. Nisam paničar, mirno pristupam rješavanju i najtežih problema i to je najvažnije, posebno u emisijama uživo i to zna ekipa sa kojom sam radila i sa kojom radim sada. Dobra priprema i dobar back up, rješavaju gotovo sve probleme.Takođe, izuzetno je važno da postoji dobro razumijevanje između svakog člana ekipe koji radi živi program. Imala sam i imam sreću da radim sa vrhunskim kolegama. Među najtežim trenucima su i desetogodišnje vikend buđenje ujutru u 3.45h zbog jutarnjeg programa. I danas se svakodnevno budim u 4, bez alarma, sjedim ponekad pet minuta u krevetu bunovna i pokušavam da se sjetim da li radim ili ne. Jer znate, ako zakasnim, nema ko da me mijenja tako rano… Još ne mogu da se oslobodim tog pritiska.Jutarnji program bio je najzahtjevniji i najteži format koji sam radila i za mene je to neprocjenjivo iskustvo. Emsiija koju sada radim ,,Vikend na Gradskoj” ima sliča koncept, samo se ne budim tako rano, iako sam ranoranilac od djetinjstva. Ponekad se, doduše rijetko, desi da gosta nazovem drugim imenom i to su trenuci kojih, kao da nisam svjesna.Ponekad izgubim misao. Ali zamijeni je nova i nekako se to ne primijeti… Valjda je i to dio ovog posla. Gledala sam jednu zanimljivu emisiju u kojoj je jedan sjajan psihijatar objasnio da i naš mozak griješi, htjeli to ili ne.

STANDARD: Odakle crpite kreativnost i ideje s obzirom da radite ovoliko dugo?

RAZIĆ: U životu, u ljudima. Kontinuitet u ovom poslu obezbijedio mi je odlične kontakte i to je važno u ovom poslu – čuvati i njegovati kontakte. Teme su svuda oko nas. Mnoge priče još nisu ispričane.

STANDARD: S obzirom na to da ste urednica emisije, koliko je to za Vas naporno i izazovno?

I dalje se radujem svakoj novoj emisiji. Izazovno jeste, kao i naporno, ali to mogu potvrditi sve moje kolege koje aktivno rade u televiziji i stvaraju svoje formate. Dobro sam organizovana,trudim se da se dobro pripremim i tog pravila se držim uvijek.

STANDARD: Zaštitini ste glas mnogih edukativnih, humanitarnih kampanja, a dugogodišnji ste zaštitni glas i renomirane telekomunikacione kompanije. Kako gledate na taj segment svog posla?

RAZIĆ: Glas mi je donio mnogo, posebno u finansijskom smislu. Glas pozajmljujem uvijek uz saglasnost menadženta i u skladu sa našim kodeksom. I ovakve poslove uvijek pažljivo biram.

STANDARD: Kako uspijevate da odvojite privatno od poslovnog?

RAZIĆ: Ne odvajam, gotovo nikada. Čak se i ne trudim. Televizija je moj život. Ja sam u televiziji i na ekranu ista kao i u privatnom životu. Sve drugo za mene bi bilo neprihvatljivo.

STANDARD: Koliko Vam znaci podrška porodice, kada je riječ o poslu sa kojim se bavite?

RAZIĆ. Mnogo. I moje sestre su novinarke, Jelena i Milica, tako da se dobro razumijemo. Roditelji i one su mi bile najveća podrška, posebno kada sam učila ovaj zanat. Milica je bila glavna bebisiterka mojoj djeci i oni je obožavaju. Nikada neću moći da im se odužim.

Nikola Radović