Izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, istakao je da se u Crnoj Gori veoma malo govori o vještačkoj inteligenciji, a još manje o njenoj upotrebi u medijima, iako se u svijetu, kako je naveo, vodi svojevrsna globalna trka za osvajanje tržišta vještačke inteligencije.

„Da bih vam ilustrovao razmjere tog fenomena, navešću da je prije nešto više od mjesec dana došlo do pada servisa ChatGPT-a – jednog od najpoznatijih programa vještačke inteligencije. Tada su se pojavile stvarne brojke korisnika ovog alata. Otkriveno je da ChatGPT globalno, na nedeljnom nivou, koristi oko 400 miliona ljudi. Za poređenje, društvena mreža X, i dalje poznata kao jedna od najpopularnijih platformi, ima oko 600 miliona korisnika mjesečno“, rekao je Vujović.

On je naglasio da su ove brojke jasan pokazatelj koliki je domet i raširenost vještačke inteligencije u svijetu, naspram veoma ograničenog znanja i pažnje koju ova tema dobija u Crnoj Gori.

„U okviru ove studije, pokušali smo da obradimo različite aspekte vještačke inteligencije. Na početku smo se fokusirali na evropsku regulativu, Evropska unija je tek prošle godine usvojila Zakon o vještačkoj inteligenciji. Takođe smo analizirali dokumenta Savjeta Evrope koja se bave ovom temom, kao i evropske kodekse samoregulatornih tijela, kojih za sada nema mnogo, tek desetak, ali su već počeli da u svoje dokumente uključuju principe koji se odnose na vještačku inteligenciju“, pojasnio je Vujović.

Dodao je da je u okviru studije urađeno oko 20 intervjua sa različitim ekspertima, urednicima i novinarima, a sve u cilju da se na kraju formulišu preporuke za crnogorske medije, kada je riječ o korišćenju alata vještačke inteligencije.

„Vještačka inteligencija može da bude ogromna pomoć u različitim sferama – od biznisa, do društvenog razvoja. Međutim, ona nosi i ogromnu moć za potencijalne zloupotrebe, bez obzira čime se bavite“, upozorio je Vujović.

On je podijelio i lični primjer koji ilustruje brzinu i moć novih alata.

„Imao sam priliku da večeram sa jednim ekspertom koji se profesionalno bavi vještačkom inteligencijom. Tokom večere je dao zadatak svom ‘asistentu’ – programu baziranom na VI – da mu napiše knjigu od 150 strana na određenu naučnu temu. Program je to završio za 15–20 minuta. Knjiga od 150 strana bila je gotova. Možete zamisliti što to znači za Crnu Goru, gdje već imamo brojne probleme sa plagiranjem naučnih radova, diploma i doktorata, kakve će mogućnosti imati oni koji su spremni da zloupotrebljavaju ove tehnologije“, kazao je Vujović.

Zbog svega toga, kako smatra, neophodno je da se tema vještačke inteligencije uvede u javni diskurs, i da se o njoj otvoreno govori, ne samo zbog koristi koju može donijeti, već i zbog velikog potencijala za zloupotrebu.

Redovna profesorica medijskog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Aneta Spaić, osvrnula se na ključne aspekte evropske i međunarodne regulative kada je riječ o primjeni vještačke inteligencije, posebno u kontekstu medija.

Naglasila je da je zbog pojave, upotrebe i zloupotrebe vještačke inteligencije na jedinstvenom tržištu EU postojala potreba za uspostavljanjem jedinstvenog zakonodavnog okvira koji bi omogućio etičnu i odgovornu primjenu ovih tehnologija u svim sferama, a naročito u onima koje su ocijenjene kao visoko osjetljive.

„Usvajanju Uredbe o vještačkoj inteligenciji (AI Act) prethodili su brojni strateški dokumenti – koordinisani plan o vještačkoj inteligenciji, deklaracija Evropske komisije, etičke smjernice za pouzdanu primjenu AI-ja, koji su svi činili svojevrsnu uvertiru za ono što je uslijedilo jula prošle godine: formalno usvajanje uredbe“, podsjetila je Spaić.

Pojasnila je da se evropska regulativa zasniva na tri ključne pretpostavke: formiranje koherentnog seta zakonodavnih mjera, uspostavljanje odgovornosti, kao i revizija zakonodavstva iz oblasti bezbjednosti.

Posebno je naglasila da se primjena vještačke inteligencije ni u kom slučaju ne smije kositi sa pravilima o zaštiti podataka o ličnosti iz Opšte uredbe o zaštiti podataka (GDPR), kao ni sa zaštitom potrošača i transparentnošću algoritama, o čemu govore akti o digitalnim uslugama i digitalnom tržištu iz 2022. godine.

Govoreći o samoj AI uredbi, Spaić je pojasnila da ona dijeli primjene vještačke inteligencije u četiri kategorije rizika – neprihvatljiv, visok, ograničen i minimalan.

„Neprihvatljiv rizik podrazumijeva upotrebu subliminalnih tehnika koje utiču na ljudsku svijest i ponašanje. Visokorizični sistemi uključuju biometrijske tehnologije, infrastrukture, pravosuđe, obrazovanje i zapošljavanje, i kao takvi podliježu posebnom nadzoru i sankcionisanju. U trećoj kategoriji su sistemi koji mogu dovesti do potencijalne manipulacije, poput algoritama u komunikacijama, dok četvrta kategorija podrazumijeva minimalni rizik, kakav nalazimo npr. u igrama i spam porukama“, objasnila je Spaić.

Istakla je da mediji, iako se eksplicitno ne pominju u uredbi, moraju da primjenjuju principe koje ona propisuje.

„Automatizovani sistemi i algoritmi koji se koriste u medijima moraju biti transparentni, jasno deklarisani i podložni uredničkoj odgovornosti. Urednički timovi moraju snositi odgovornost za posljedice upotrebe AI-ja, uključujući i rizik od algoritamske pristrasnosti, koja može biti u suprotnosti sa medijskim vrijednostima poput pluralizma, objektivnosti i istinitosti“, jasna je Spaić.

Posebno je ukazala na neophodnost regulisanja odgovornosti za povrede zaštite ličnih podataka do kojih može doći korišćenjem vještačke inteligencije unutar redakcija, ističući da „izuzimanje od odgovornosti ne postoji, čak ni kada su povrede rezultat automatizovanih sistema“.

Ombudsman Dana, Ilija Jovićević, kazao je da je izrada dokumenta koji se odnosi na upotrebu vještačke inteligencije u novinarstvu rezultat opsežnog dijaloga sa ekspertima na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, kao i sa novinarima i urednicima.

Kako je naveo, cilj tog dijaloga bio je da se sagledaju svi aspekti koje ova moćna, ali još uvijek nepredvidiva tehnologija donosi sa sobom, naročito u kontekstu rada novinara.

„Razmišljanja, uvidi, iskustva i sugestije koje smo dobili pomogli su nam da jasnije sagledamo sve one izraze i rizike o kojima smo često slušali kada govorimo o vještačkoj inteligenciji. Na osnovu tih intervjua koji su, naravno, bili mnogo obimniji nego što ih ovdje možemo prikazati, vodili smo se funkcionalnim pristupom i predstavili ih u ovom dokumentu“, rekao je Jovićević.

Prema njegovim riječima, svi sagovornici su saglasni da je vještačka inteligencija značajno promijenila procese prikupljanja i organizacije informacija, kao i da je njenom primjenom došlo do ubrzanja i pojednostavljenja mnogih novinarskih zadataka.

„Prednosti su brojne – od obogaćivanja i povezivanja sadržaja, preko lakše pripreme za više platformi, do strukturiranja informacija. Najveća korist ogleda se u efikasnosti i uštedi vremena, što je posebno važno u profesiji kakva je novinarstvo“, smatra Jovićević.

Naveo je i najčešće načine upotrebe vještačke inteligencije – izrada transkripata, prevođenje, kreiranje ilustracija, infografika i naslova, kao i organizacija i dostupnost sadržaja.

Jovićević je ocijenio da sve zavisi od nivoa digitalne i tehnološke pismenosti novinara, dostupnih resursa i spremnosti redakcija da integrišu ove alate u svakodnevni rad.

Upozorio je na opasnosti od dezinformacija, manipulativnih sadržaja i takozvane „homogenizacije“ sadržaja – odnosno njihove uniformisanosti i gubitka autentičnosti.

„To se, ipak, može izbjeći profesionalnim pristupom. Redakcije koje teže analizi i kvalitetu sadržaja mogu uz pomoć vještačke inteligencije izbjeći homogenizaciju i sačuvati novinarski integritet“, smatra Jovićević.

Ključna preporuka, kako je naveo, jeste jasno razlikovanje između sintetičkog i autentičnog sadržaja.

„Ako je sadržaj kreirala vještačka inteligencija, to mora biti naznačeno. Neki mediji to već rade čak i za autentične sadržaje, kako bi izbjegli bilo kakvu konfuziju. Postoji, ipak, srednje rješenje – da se označavaju oni sadržaji u čiju je suštinu AI intervenisala, dok preoblikovani ili stilizovani sadržaji ne moraju nužno biti posebno označeni“, rekao je Jovićević.

Poručio je da iako AI može zamijeniti određene rutinske, takozvane „pješačke“ zadatke novinara, poput automatizacije podataka, ona ne može i ne smije zamijeniti novinare u njihovoj suštinskoj ulozi.

„AI može pomoći, ali uvijek mora postojati ljudski nadzor i urednička kontrola. Kako je rekao jedan od eksperata – kao što su nekada postojali datografi, a danas ih više nema, tako danas novinar ima asistenta, vještačku inteligenciju, koja mu pomaže da uštedi vrijeme i poboljša svoj rad“, kazao je Jovićević.

Ombudsmanka Vijesti i Monitora, Paula Petričević, naglasila je da se mora otvoreno razgovarati o cijeni koju plaćamo zbog ovako brze i sveprisutne integracije vještačke inteligencije.

„Sve je postalo dostupnije, brže i lakše. Istraživanje, učenje, kreiranje sadržaja – nikad jednostavnije. Ali, kakve to posljedice ima po nas pojedinačno, po našu zajednicu, globalno?“, upitala je Petričević.

Ukazala je na niz rizika – od smanjenja kognitivnih sposobnosti pojedinca do homogenizacije i siromašenja medijskog pejzaža.

„Jedan od sagovornika iz studije govorio je o ‘uljenjivanju’ novinara. Ja bih rekla da to važi i za sve korisnike alata vještačke inteligencije – profesore, studente, dizajnere, prevodioce, pravnike. Dolazi do atrofije humanih sposobnosti i gubitka autonomije,“ ocijenila je Petričević.

Osim individualnih, navela je i sistemske posljedice: gubitak radnih mjesta, zastarijevanje čitavih profesija, pad kvaliteta medijskog sadržaja, ugrožavanje demokratskog procesa.

„Sve to nas vodi ka pitanju redefinisanja uloge medija u savremenom društvu. Prisjećam se pitanja koje je neko postavio u 20. vijeku: ‘Čemu filozofija?’ Danas se sve češće pitamo – čemu novinarstvo?“, rekla je Petričević.

Ona je podsjetila da ako novinarstvo definišemo kao mehanizam koji svim građanima treba da omogući pristup tačnim i kvalitetnim informacijama, ono se ne može i ne smije zamijeniti vještačkom inteligencijom.

„Alat vještačke inteligencije ne može i ne smije biti zamjena za profesionalni rad i ljudski sud novinara“, istakla je Petričević.

Posebno je istakla izazove koje vještačka inteligencija donosi u pogledu proizvodnje dezinformacija, deepfake sadržaja i manipulacija, kao i da upravo zbog toga treba više pažnje posvetiti tzv. sivoj zoni etičke upotrebe alata.

„U toj zoni nije lako odgovoriti na dva ključna pitanja: koji poslovi se mogu delegirati AI-ju i kada imamo obavezu da javnost informišemo o tome da je sadržaj nastao ili obrađen uz pomoć AI-a,“ rekla je Petričević.

Na osnovu stavova iz studije, kako je dodala, predložene su smjernice za budući Kodeks novinara Crne Gore.

„Prva smjernica je transparentnost – da mora postojati jasno označavanje sadržaja koji je u potpunosti generisan uz pomoć AI-ja, uključujući i prevode bez ljudske lekture. U slučajevima tehničke asistencije (npr. transkripcija), označavanje nije obavezno“, navela je Petričević.

Ukazala je da se sadržaj ne smije objavljivati bez ljudske kontrole i uredničke odgovornosti, bez obzira na stepen učešća AI alata.

„AI generisani sadržaji moraju proći faktografske provjere, s obzirom na mogućnost tzv. halucinacija, odnosno izmišljanja činjenica“, rekla je Petričević, navodeći da su smjernice detaljnije navedene u studiji.

Predstavnica UNESCO-a Milica Nikolić, podsjetila je da UNESCO od 2015. godine sarađuje sa brojnim partnerima upravo na ovim pitanjima.

„Kroz različite inicijative i sprovedene projekte, proizveden je veliki broj studija, i ova konkretna publikacija se savršeno nadovezuje na taj kontinuitet. Njena praktična i svakodnevna upotrebna vrijednost je velika, kako za same novinare, tako i za institucije koje kreiraju politike u oblasti medija,“ ocijenila je Nikolić.

Istakla je da se nada kako će ova studija poslužiti i kao orijentir za unapređenje sektora medija, koji je danas suočen sa nizom kompleksnih izazova.

„Jasno je da odnosi između institucija i medija moraju da se redefinišu, i to ne samo kroz regulaciju, već kroz sveobuhvatan pristup koji prepoznaje javni interes kao suštinski dio novinarske profesije,“ poručila je Nikolić.

Događaj je organizovan u okviru UNESCO projekta, koji finansira Evropska unija, “Izgradnja povjerenja u medije u jugoistočnoj Evropi: podrška novinarstvu kao javnom dobru”, a koju implementiraju samoregulatorna tijela iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova*, Sjeverne Makedonije, Srbije i Turske.