Video
Kada ste karijeru započeli kao Merima Kurtiš, da li ste mogli tada pomisliti da će te jednog dana kao Merima Njegomir postati sinonim Balkana za dobru i kvalitetnu pjesmu?
-Naravno da nisam. Moja ambicija je bila da samo pjevam dobre stvari. Nisam tada razmišljala da ću biti na mjestu na kojem su tada bile velike zvijezde poput Zehre Deović, Safeta Isovića, Tozovca, Cuneta, a u koje sam gledala kao u ikone. Pa, onda dolazim na Festival Ilidža gdje pobjeđujem nekoliko puta, ali nekako nisam svega toga bila svjesna, jer sam bila vrlo mlada, jer sam se udala, jer sam rodila četvoro djece za pet godina, a sve to pjevajući. Tada je isto bilo mnogo pjevača koji su sa mnom počinjali, ali su nestajali, a ja sam trčala taj neki maraton i stigla do pedesete godine uspješne karijere. Sada mi je cilj da to sve obilježim naredne godine, jer moj glas ima još uvijek tu neku svježinu i raspon sa kojim mogu da napravim tih nekoliko koncerata povodom mog jubileja. Sada da ovako javno kažem, velika bi mi želja bila da se jedan takav koncert desi i u Sarajevu, a o kojem dugo razmišljam. Nadam se da će neko ovo pročitati i odlučiti da to uradi. Sarajevo je mjesto gdje sam ja postigla velike uspjehe. Bio je to moto „Dođoh, vidjeh i pobjedih“, to su divne stvari koje me vežu za Sarajevo.
Crnogorsko državljanstvo
Da li ste tokom svih godina Vaše karijere osjetili zlobu i zavist kolega?
-Naravno da je bilo, slagala bih kada bi rekla da nije. Prije svega iz razloga što ja nisam mogla da se ograničim na samo jedan fah. Ja imam snimljena dva CD-a vojvođanskih pjesama sa tamburašima, ima CD sevdalinki, sa vranjskim pjesmama, pa čak imam tri snimljena CD-a sa crnogorskim narodnim pjesmama, sa ruskim pjesmama…E, s obzirom da neke kolege nisu imali osnova da me ogovaraju po nekim drugim osnovama, onda je iz njih progovorila ljubomora, pa su pričali, kao zašto ste dali, ne Merimi Njegomir, već Merimi Kurtiš, pa se odmah zna na što se asocira, da snimi te pjesme, vojvođanske ili srpske…
Međutim, mnogi ne znaju da sam ja imala jednu veliku sreću samim mojim rođenjem. Moja mama je Bosanka rođena u Janjarima kod Bjeljine, a otac je Turčin iz Ohrida, a ja sam rođena u Srbiji odnosno u nekadašnjoj Jugoslaviji. A, tada se u toj Jugoslaviji moralo znati pjevati sve, od Dalmacije preko Bosne, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore… Ja sam 2009. godine dobila crnogorski pasoš iz zahvalnosti za kulturu koju svojim pjesmama njegujem prema toj zemlji. Prije mene su dobili Dragan Džajić, Milena Dravić i Dragan Nikolić, dakle prosto su me stavili na pijedestal, kao pjevačicu koja na najbolji način naslijeđuje jednu Kseniju Cicvarić.
Preporučeno
Naprosto, ja sam poslije toga trebala da se izvinjavam što imam taj glas i taj kvalitet. Kada sam osam godina bila zaposlena kao muzički urednik RTV Srbije, mnoge kolege su se pitale, a ko to stoji iza mene, jer nisu mogli ništa da kažu za stručnost i za znanje. A, iza mene stoji moj rad, poštovanje ljudi, jedan nesebičan rad sa mladima. A, onda sam sama otišla jer je bila prevelika obaveza, a za to vrijeme sam radila sa dosta mladih pjevača. Nikada ni jednom tom mladom pjevaču nisam uzela novac za rad sa njim, jer taj svoj talenat želim da podjelim sa njima.
