Video
Jedna od najcjenjenijih umjetica kod nas, ali i u svijetu Milena Mijović Durutović (1971) nedavno je prikazala izložbu radova pod nazivom “Kosmički ritmovi”, koja je izazvala veliko interesovanje. Milena je u procesu stvaranja djela, klasične slikarske materijale zamijenila prirodnim, a plava boja koju je koristila dala je snagu, ali i tajnu djelima koja su impresivna.
Preporučeno
Za “Standard” priča o umjetnosti koju stvara, primjećujući da smo kao društvo izgubili vezu sa prirodom, ali i kako kaže da “malo Crnogoraca daje sebi slobodu da se interesuje za umjetnost”. Milena živi i radi u Podgorici, majka je studenata Marije i Danila, a kao kustoskinja u Centru savremene umjetnosti Crne Gore daje sve od sebe da mladi umjetnici svoj rad prezentuju na najbolji način kako kod nas tako i u svijetu.
Milena Mijović Durutović osnovne studije je završila na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju a magistarske na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Članica je ULUCG. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja iz oblasti umjetnosti, a njena djela se nalaze u značajnim muzejskim, galerijskim i privatnim kolekcijama.
S: U galeriji Pizana veliko interesovanje izazvala je vaša izložba radova pod nazivom “Kosmički ritmovi”. Koliko je trajao cjelokupan proces rada na ovoj izložbi i koliko radova ista uključuje?
Mijović Durutović: Posjetioci još kratko u galeriji Pizana imaju priliku da vide oko dvadeset radova nastalih u periodu 2018/19 iako oni sadrže akumulirano znanje i energiju svih godina mojeg bavljenja umjetnošću.
S: Koristile ste zemlju, slamu, vodu tokom stvaranja, plava boja kao spiritualnost uvezala je cjelokupan koncept koji jedan posmatrač može da vidi.
Mijović Durutović: Klasične slikarske materijale zamijenila sam prirodnim. Možda je to i neka vrsta moje društvene angažovanosti u ovom vremenu u kome nam se svima čini lakše pobjeći od suštine. Intenzivna plava, koja se provlčila u manjem obimu i do sada, nikad nije bila ovako dominantna i sve kao da je samodovoljna ovoga puta. Tako je snažna i nosi svoje tajne.
S: Koliko je bilo teško objediniti “zemlju” i “nebo” kao dva značajna elementa, fizički daleka ali u vašem radu veoma bliska?
Mijović Durutović: Sa zrelošću dolazi i saznanje da je sve povezano. “Tragovi” zrače energijom proživljenog i zemlja kada nam se čini da je jednolična ona zrači, dok “Dubine” vode kroz nepregledna prostranstva dajući nam slobodu…
S: Smatrate li da smo kao vrsta izgubili dodir sa prirodom i na koji način bi opisali Crnogorce kada je poznavanje umjetnosti u pitanju?
Mijović Durutović: Prije bih rekla da smo kao društvo, u ovoj trci za materijalnim i društveno prihvatljivim uspjehom izgubili vezu sa sobom (suštinski). To podrazumijeva i vezu sa prirodom, čiji smo dio, i to otuđenje nije zdravo, niti može biti normalno. U takvim uslovima ne možemo biti srećni.
Malo Crnogoraca daje sebi slobodu da se interesuje za umjetnost koju mu društvo u ovom malom prostoru na kom živimo već nije definisalo kao vrijednost.
S: Iza vas su mnoge nagrade, vaša djela su u muzejskim, galerijskim i privatnim kolekcijama. Koliko vam intimno znače nagrade i čija pohvala vam je do sada značila najviše?
Mijović Durutović: Volim nagrade i priznanja. Intimno, samo su podsticaj. Možda zvuči apsurdno ali, svako priznanje kao da mi je i pitanje: Da li sam mogla i bolje? Naravno, najčešće priznanja ne dobijemo onda kada ih i najviše očekujemo ili kada mislimo da smo ih najviše zaslužili. Uvijek mi najviše znače pohvale porodice i meni posebno bliskih ljudi.
S: Radite kao kustos Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Na koji način treba pomoći mladim umjetnicima da svoj rad što bolje prezentuju kod nas ali i u svijetu ?
Mijović Durutović: Savremena crnogorska likovna scena ima veliki potencijal, a neće biti ništa novo ako kažem da to koliko će se razviti, zavisi od podrške koju ima, ili će imati. Teško je u sveopštoj trci prepoznati značaj umjetnosti i tu naći svoj interes. Tako, čini mi se, da poslije podrške koju su imali odabrani iz “srednje generacije” (sada već svi u ozbiljnim godinama), mlađi kao da nemaju šansi.
Naravno, svi se bore koliko mogu a Centar savremene umjetnosti Crne Gore sa radošću prihvata i podržava u okviru mogućnosti svaki ozbiljan projekat.
S: Porodična ste žena, supruga i majka. Kako postižete da ni jedna oblast ne trpi. Kako bi opisali svoju djecu i da li će neko od njih dvoje nastaviti vaš put…?
Mijović Durutović: Svako vrijeme ima svoj prioritet. A žena, s obzirom na svoju ulogu, prije svega, u porodici i u savremenom društvu danas, posebno mora znati da upravlja svojim vremenom. Trudila sam se da moja djeca imaju taj najvažniji osjećaj ljubavi i sigurnosti. Kako sam majka postala vrlo mlada, sve uobičajene borbe, trud, strepnje, dileme, sve je to sada već u sjenci dvoje odrasle djece, sa čvrstim krilima, kojima je u ovom trenutku bitno dati podršku i slobodu da se izgrade bez pritisaka.
I Marija, koja je diplomirala, kao I Danilo, koji je tek na početku studija, su odabrali pravne nauke kao oblast svog interesovanja. Biće, nadam se treća generacija u porodici koja će sa uspjehom baviti sudijskim ili advokatskim poslovima. Vrijeme će pokazati da li će to možda biti i nešto treće… Svakako vjerujem da je umjetnost uz koju žive od rođenja obogatila njihov život i da će im pomoći u daljoj nadogradnji.
S: Živite i radite u Podgorici. Koliko je naš grad ali i država inspirativan vama kao umjetniku ?
Mijović Durutović: Nikad mi nije nedostajalo inspiracije, život je čudesan. Živim u zemlji koja ima toliko ljepota koje “pozivaju” na uživanje u njima. Često je ipak, moj umjetnički napredak usporavao nedostatak vremena koje se trošilo i troši u borbi za organizovanje pristojnog života u ovom ambijentu, u kome se ne može živjeti samo od umjetnosti. Ipak, želim da vjerujem da Balkan polako postaje Evropa, sa svim slojevima svojih prošlih epizoda, ali i sa neviđenim potencijalom u ljudima koji na ovom prostoru žive.
S: Umjetnici sve više naginju promociji putem društvenih mreža jer se na taj način najbolje može i zaraditi. Da li smatrate taj potez prihvatljivim?
Mijović Durutović: Društvene mreže su ozbiljan način komunikacije sa publikom i koristim ih. Nisu mi poznate mogućnosti direktne zarade ali, podržavam sve načine na koje umjetnička djela mogu stici do njihovih konzumenata. Nažalost, primjećujem da velika skupina ljudi koristi printove (sa dozvolom ili bez) tuđih radova i da umjetnost doživljava samo kao dekoraciju….
S: Ko su ljudi koji kupuju vaša djela i da li je do sada bilo nekih zanimljivih zahtjeva od strane klijenata?
Mijović Durutović: Kao umjetnik, zanatski potkovan, znam koji su “recepti” za dobru prodaju, Međutim, nisam pravila kompromise sa sobom. Kod ovih tema uvijek se sjetim :“Trebale su mi četiri godine da počnem slikati kao Rafael i cijeli život da počnem slikati kao dijete”- Pikaso
Imam divne, posebne klijente i ljubitelje moje umjetnosti na koje sam ponosna. Poštuju i prije svega, mislim da razumiju i vole ono što radim. Čini mi se da uglavnom kod svih moji radovi nastavljaju da žive lijepe živote.
M.Ivanović
Foto: Duško Miljanić, Đorđe Živaljević
