Logički problem sa svijećom osmislio je psiholog Karl Danker 1945. godine.

Problem glasi ovako:

Nalazite se u sobi koja sadrži sto, postavljen uza zid.

Na njemu se nalazi kutija šibica, kutija čioda (za tablu od plute), i jedna svijeća.

Vaš zadatak je da upalite i zakačite svijeću o zid tako da vosak ne kaplje ni na sto, ni na pod.

Kako ćete riješiti ovaj zadatak?

Kada budete bili spremni, odgovor potražite ispod slike

.

.

.

.

.

Da biste uspješno obavili ovaj neobičan zadatak, potrebno je da izvadite šibice iz kutije, zakačite kutiju čiodama za zid, i postavite svijeću na nju.

Druga opcija jeste da ispraznite i pričvrstite za zid kutiju sa čiodama.

Danker navodi da ispitanici koji su imali problem da riješe zadatak imaju tendenciju ka “funkcionalnoj fiksaciji”.

U pitanju je “mentalna blokada vezana za korišćenje poznatih objekata na novi način prilikom rješavanja problema”.

Konkretno u ovom slučaju, ključni predmet je kutija – ispitanici obično ne mogu da je vide kao ništa drugo, osim stvari koja sadrži šibice ili špenadle.

Zanimljivo je da su, kada su šibice postavljane van kutije, ispitanici mnogo lakše rješavali problem.

Pouka Dankerove priče?

Ne vezujte se za uobičajene funkcije poznatih predmeta.