“Sjedim ovde i pokušavam da smislim najbolji način da se izrazim – jer ne postoji onaj pravi. To nije nešto što želim da kažem, ali želim da budem iskren. Moja žena me više ne privlači. Ne želim seks sa njom zato što više ne izgleda kao na početku veze. Kada smo se upoznali bila je vitka, a onda su kilogrami počeli da se gomilaju. To nije stvar koju ljudi olako dijele. Osjećam se kao da sam je izdao, ali tako stoje stvari.
To nije ono što ona zaslužuje. Ona je dobra žena. Divna žena. Bolja osoba nego ja. Ali, više me ne privlači. Volim njen osmijeh, njen karakter, njenu toplinu i mudrost, ali mislim da počinjem da je volim kao prijatelja, a ne kao ženu.
Možda da smo u braku već 20 godina to bi bilo razumljivije i prihvatljivije, ali vjenčali smo se prije pet godina, ona je u srednjim tridesetima, a ja u kasnim.
Tokom ovih pet godina, ona je od žene srednje građe konfekcijskog broja 38 dogurala do broja 48, a na vidiku nije nikakva promjena. Osjećam da je nesrećna i da joj je hrana utjeha. Svjestan sam i da sam ja doprinio njenom nezadovoljstvu, ali ne mogu da shvatim kako neko dozvoli sebi da se toliko promijeni.
Da li ljubav zaista nema nikakve veze sa fizičkim izgledom? Da li sam ja toliko plitak i površan? Ili sam samo čovjek? Danima razmišljam o tome. Zar u partnerskim odnosima ne postoji nepisano pravilo kako partneri moraju da se trude da ostanu privlačni jedno drugom?
Ona zna kako se ja osjećam, iako joj ja to naravno nisam nikad rekao. Ona to može vidjeti u načinu na koji je gledam. Ona to može pročitati iz našeg narušenog, jedva postojećeg seksualnog života.
Preporučeno
Želim da smrša, ne mogu da promijenim način na koji moj mozak radi. Želim da moja žena bude zdrava, samopouzdana i srećna, da bude ponosna na svoj izgled.
















