Na današnji dan prije 26 godina, 21. januara 1993. godine, mladi Srđan Aleksić brutalno je pretučen na tržnici u Trebinju. On se suprostavio ludilu rata i to je platio životom. Aleksić je te 1993., sa 27 godina, od batina spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista Vojske Republike Srpske. Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo.

Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći sa motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom, prenosi Index.

Srđan je tog dana kad je nastradao takođe bio rezervista Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi vojnici maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije.

“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”, napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.

Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginuo je na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.

Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, prijatelju svakog ljeta posjeti grob

U vrijeme kada je u toku bilo suđenje za ubojstvo njegovog sina, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja. Među njima je i rečenica jednog od avokata, branitelja optuženih: “Tako mu i treba kada je branio muslimana”.

“A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti. Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem”, rekao je Rade Aleksić prije nekoliko godina za N1.

Jedan od najvećih heroja krvavih devedesetih posthumno je dobio Povelju Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH.

Aleksić je svojom smrću postao simbol otpora ludilu devedesetih godina.