Mlada dizajnerka Nada Martinović predstavljajući svoj modni brend ART, unijela je svježinu u dizajnersku scenu Crne Gore, a mi bi rekli i šire. Ova rođena Podgoričanka završila je master studije na Filološkom fakultetu u Beogradu i njen život odvija se upravo na relaciji Beograd-Podgorica. Za “Standard”, govori šta se krije iza studioznog rada i truda, kako je sa ponosom predočila javnosti modele koji odišu umjetničkim izrazom, neobičnim stilom i svakako se mogu vidjeti samo na ženama koje su slobodne, vesele i koje ne dozvoljavaju da ih komercijalne vode “pojedu”.

Kod Nade, ništa nije slučajno pa ni sami naziv brenda koji je kako kaže “spoj dva velika razloga”, prvi je njena baka Nada a drugi prezime koje nosi…

S: S obzirom da ste se tek pojavili na dizajnerskoj sceni upoznajte nas sa Nadom Martinović.

Nada: Rođena sam u septembarskom Titogradu, ogovaranog petka trinaestog, ali sam od tog sujevjerja sama sebi kasnije napravila mit o srećnoj zvijezdi. Poslije trogodišnjeg „izleta” u Moskvu, ostatak osnovne i srednje škole sam završila u Podgorici. Društvo iz gimnazije „Slobodan Škerović” mi je i dalje emotivna svetinja i trudim se da sa njima održavam taj veseli kružok smijeha. Jako sam vezana za svoju porodicu i prijatelje, ali i za svoje dane izolacije. 
Studirala sam engleski jezik na Fakultetu za Strane Jezike, a masterirala na beogradskom Filološkom. Dalji plan sigurno NIJE bio da se master profesorka Jezika Književnosti i Kulture, kako u zvaničnoj diplomi piše, poslije toliko stručnih knjiga zvanično odmetne u „zanat“ i dizajnerske preduzetnike, ali srećom neke stvari sjajno idu neplanski.

Već pet godina živim na liniji Beograd-Podgorica i jako mi prijaju drumovanja jer sam, kako kaže Vito Nikolić, „nomadskom glađu prokleta“(smijeh)

S: Dizajnirali ste svoju prvu modnu liniju ART. Izbjegli ste klišee i dali ste svom brendu konkretan naziv, a ne svoje ime i prezime kako se to danas radi. Zašto?

Nada: Dugo sam vagala da li ću biti neoriginalna ako brend naslovim svojim imenom i prezimenom, ipak dva velika razloga su presudila. Prvi je moja baka sa kojom dijelim isto ime, prezime i čitave ormare pune haljina koje smo zajedno stvarale još od osnovne škole. Ona me je od sitnih godina navikla na vez mojih inicijala na haljinicama, bade-mantilićima, maramicama. Drugi razlog je moja omiljena riječ svih jezika: ART. Ne znam mnogo prezimena koja imaju u sebi riječ ART. To dvoje skupa mi je napunilo srce, kamoli tas odluke.

S: Šta vas vodi tokom pripreme modela i da li je planirate reviju gdje ćete prikazati sav svoj talenat i ono što radite?

Nada: Zvučaće paradoksalno, ali još uvijek ne razmišljam o reviji. Mislim da sa tim „slavljem“ ne bi trebalo žuriti. Imam još posla da bih stasala za takvo što. Reviju doživljavam kao višnju na šlagu, a ja još uvijek mutim filove.
Za sada sam najviše radila haljine, pored njih u malom broju suknje, tunike, majice, a isječeni su i prvi mantili za ranu jesen. Široka je to bila paleta materijala, od organskog pamuka, pa sve do guste i moderne skube. Često pustim da pobijedi neodoljiva boja ili egzotičan dezen, a ne sastav.

S: Kako ste ušli u modni svijet, tačnije došli do spoznaje da želite da se predstavite kao dizajner…

Nada: Imala sam šest godina kada mi je mama prvi put u Moskvi donijela materijale na kojima su već bili iscrtani krojevi i način spajanja. Bez greške i sada mogu da vratim svečanost tog osjećaja i spoznaje da mogu sama da sašijem svojoj lutki haljinu i da ono što postoji u prodavnicama nije potonji sud odjevanja.

Za jedno dijete to je ravno otkrivanju novog kontinenta. Vjerujem da sam još od tada poklonik modnog dizajna, ali sam se sve donedavno opirala toj ljubavi jer mi očigledno nije imala dovoljnu težinu kao moj najbitniji izvor vokacijske sreće i prihoda.

S: Modeli su veoma autentični, primijetan je umjetnički pristup, a rekla bih i artdeco pravac. Prilično neobično, s obzirom na to da je komercijalno više u fokusu kod mnogih.

Nada: Smijem li prvo da se zahvalim, pa onda odgovorim? Za moje shvatanje dosadašnje haljine su čak dizajnerski stidljive u odnosu na ono što tek planiram da stvaram. To ne kritikuje njih nego požuruje mene da odškrinem vrata tj. makaze i nekim radikalnim slobodama u krojenju novih komada.

Nešto je po definiciji komercijalno čim se prodalo. Dok god posvećeno brinem o nekom komadu u nastajanju, znam da je prodaja neminovna i samo je pitanje vremena koje sigurno ne provodim čekajući već uživajući u novim stvaranjima. 

S: Koji su vam sljedeći poslovni koraci. Gdje će moći da se kupe vaši modeli?

Nada: Odlično je što ste spomenuli poslovne korake. U plesu ovih svojih dizajnerskih koraka često od uživanja zaboravim da se zapravo radi o poslu. Ovih dana sam u ateljeu sa šnajderkom i radim na novim haljinama. Dio kolekcije će uvijek biti dostupan u Crnoj Gori, dio u Beogradu. Otvorena sam za saradnju sa buticima, ali sa mojim dosadašnjim načinom proizvodnje se ne može nabrzaka napraviti tolika kolekcija da bih se predstavila gdje god dobijem ponudu. Za sada imam samo jednu šnajderku koja uprkos sjajnom odnosu ima objektivne granice izvodljivosti, jer ne želim da mi količina ugrozi kvalitet.

Pošto materijale kupujem u više država, teško je odlučiti kako iskrojiti materijal koji je tako daleko za ponovnu kupovinu. Nekoliko različitih ideja za jedan isti materijal brzo sagrade kreativni lavirint do konačne odluke.
Znam da me tek čeka dosta iznenađenja, jer uprkos mojem samoobrazovanju i dugogodišnjem „inkognito“ radu u modi, ovo nije moja formalna struka. Prije svega, ime me obavezuje i da se NadaM lijepim iznenađenjima (smijeh)

M. Ivanović

Foto: Vukašin Vojinović