Ženama je priroda podarila majčinski instinkt, neku vrstu predodređenosti za ulogu koja ih očekuje kada dobiju dijete. Očevi, sa druge strane, moraju da se uklope, izgrade odnos s djetetom i polako se priviknu na izmijenjenu porodičnu situaciju.

Stručnjaci kažu da moderni očevi sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu samo autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utiču na djetetov karakter, njegove osobine i navike.

Istraživanja pokazuju da maleni izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve. Evo najvažnijih od njih.

1. Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako i neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to kopiraju.

2. Dobri očevi su uvijek tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju negu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu, grade prijatnu porodičnu atmosferu i trude se da svojoj djeci budu pozitivni uzori.

3. Previše strog, autoritativan otac, ili onaj koji svojoj deci ne pruža dovoljno nežnosti, formiraće dete po svom modelu, pa ni ono neće biti u stanju da se drugačije postavlja prema svojoj deci.

4. Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To pretpostavlja strpljenje da se s djetetom priča na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi treba da govore tako da ih djeca shvataju.

5. Dobri očevi podstiču djecu. Očevi, prema pravilu, više nego majke, djecu uče rješavanju problema.

6. Očevi koje stručnjaci nazivaju dobrim, djeci dopuštaju da sama dođu do svojih rješenja, ne nameću im sopstveno mišljenje. Dozvoljavaju djeci prostor i vrijeme, ali i sigurnost da bi se odvažila na sopstveni stav.

7. Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju.

8. Dobri očevi se čuvaju osuđivanja. Djeca greše dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrjednuju kao dobre i loše nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno da naprave.

9. Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces – i od djece može mnogo da se nauči. Maleni nam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više fokusirani na ono što oni moraju da nauče i preduzmu, umjesto da od djeteta očekuju previše.

Izvor:B92