Umjesto toga, sumnja se da je završila u Gazi, u rukama palestinske ekstremističke organizacije Hamas, poslije 24-časovne noćne more za njenu porodicu koja sad već traje nedjelju dana.

Selin, koja ima 32 godine, ustala je rano ujutro u subotu da bi sa dvoje prijatelja otišla na muzički festival Nova u južnom Izraelu, ali su se vratili kad su čuli rakete kako im lete iznad glava.

Uputili su se kao skloništu u blizini Sderota i tamo se sakrili.

Bilo je 7:11 ujutro, kad je Selin poslala poslednju poruku mužu Idu, sa kojim je dobila ćerkicu Eli.

„Vojnici dolaze. Bože, pogriješili smo što smo ovdje došli”, napisala je.

Ido se odmah zaputio tamo, ali mu vojska nije dozvolila da prođe.

Sledećeg dana, u nedjelju ujutro, pronašao je kola koja je Selin vozila, izrešetana rupama od metaka, onako kako ih je ostavila.

Kasnije tog dana, Ido je pronašao jednog od preživjelih koji mu je ispričao da je Hamas granatirao sklonište i da je tada ubijena Selinina prijateljica.

Ali je Selin preživjela, rekao mu je stranac.

Narednih šest dana to je bilo sve za šta je Ido mogao da se uhvati.

Jedino što zna jeste i da njeno tijelo još nije pronađeno.

„Kad ste u tako sumanutoj neizvjesnosti, ne možete ni da jedete, ni da spavate”, rekao je u telefonskom razgovoru iz doma blizu Tel Aviva.

„Potpuno ste beznadežni”.

Ido brizne u plač čim pokuša da opiše suprugu, administrativnu radnicu u advokatskoj firmi, koja je odrasla u Francuskoj i ima dvojno državljanstvo Francuske i Izraela.

„Ona je nevjerovatna žena, okružena prijateljima i ljubavlju”, kaže on.

„I divna je majka. Imamo šestomjesečnu bebu. To je trebalo da joj bude oproštajna žurka pred povratak na posao.

„Dogovorili smo se da je pokupim oko ponoći, ali nikad nije došla kući”.

Zajednica i bližnji su mu pritekli u pomoć, prijatelji i rodbina donose hranu i mlijeko da nahrane Eli, koju je Selin još dojila, i pomažu mu da se brine o njoj.

Većinu vremena Ido provodi kako bi skrenuo pažnju na položaj talaca.

On je u Vocap grupi sa rodbinom ostalih kidnapovanih gdje razmjenjuju informacije.

Malo se zna o lokacijama i uslovima u kojima je, kako je saopštila izraelska vojska, 126 talaca za koje se vjeruje da su odvedeni u Gazu.

Zarobljeni su gradovima duž granice Izraela i Gaze, kao i iz vojnih baza u ovoj oblasti i među njima su i djeca, čak i bebe, kao i stariji ljudi i invalidi.

Iz Hamasa tvrde da ih kriju na „sigurnim mjestima i tunelima”, ali su i prijetili da će ih ubiti, ako bude nastavljeno izraelsko bombardovanje civilnih objekata bez upozorenja.

Za Ida i stotine rođaka nestalih to je košmar iz kog ne mogu da se probude.

„Svaki dan se trudim da se borim protiv takvih misli, da budem optimističan i pozitivno razmišljam”, kaže u suzama.

„Želim da vjerujem da je živa tamo, u Gazi, i da se možda brine o djeci koja su kidnapovana sa njom. Samo se nadam da zna da se borimo za nju i da sebi govori da će se vratiti kući”.