I dok većina ljudi teži da osjeća samo lijepe emocije, nauka ukazuje da bez straha, tuge i bijesa, ni opstanak, a ni kvalitetan život ne bi bili mogući.
Kako upravljati sopstvenim emocijama i zbog čega nas rano ustajanje može činiti mirnijim, fokusiranijim i zadovoljnijim? O tome nam govori, iz ličnog iskustva, profesor Artur Bruks.„Mnogi ljudi kažu: ‘Želim samo dobre osjećaje, loše ne želim’. A ja im kažem da je to pogrešno. Ne postoje loša osjećanja. Da nemate negativna osjećanja, za nedjelju dana biste umrli. Ona su alarmni sistem za ono što se dešava oko vas. Strah, bijes, gađenje i tuga“, objašnjava profesor Bruks.
Problem je, ističe, u tome što mnogi ljudi imaju veoma intenzivnu negativnu emocionalnost. On je intenzitet emocija svrstao u nekoliko kategorija – pozitivne emocije iznad prosjeka, iznad prosjeka negativne emocije, ispod prosjeka pozitivne i ispod prosjeka negativne. Kada se te stvari ukrste, dobijamo četiri tipa ljudi.
„Neki su visoko pozitivni, a nisko negativni. Zar to nije divno? Njih zovemo navijačima. Neki su niski i na jednom i na drugom polju. To su osobe sa niskim afektom – slabo osjećaju i pozitivno i negativno. Oni su sudije. Neki imaju visoke negativne emocije, a niske pozitivne. Njih zovemo pjesnicima. A onda su tu ljudi koji su intenzivni u oba smjera, visoko pozitivni i visoko negativni. To su ludi naučnici. To sam ja. Osjećaju stvari veoma snažno i to je sjajno kada su u pitanju pozitivne emocije, ali negativne moram da naučim da kontrolišem“, ističe Bruks.
Kako kontrolisati intenzitet negativnih emocija
„Počnimo sa par pitanja. Da li su jutra teška za vas? Kada se probudite, da li osjećate težinu i stres koji vam nisu potrebni? To opisuje mnoge ljude. To otkriva vaš emocionalni osnov – kako se prosječno osjećate čim otvorite oči. Ne govorim o noći kada niste spavali ili ste mamurni. Mislim na normalan dan, dovoljno sna, ali se budite ‘raspadnuti’, van sebe“, dodaje.
Ljudi sa intenzivnim negativnim raspoloženjem, kaže, tako funkcionišu. Po svemu sudeći, sebe svrstava u tu kategoriju, navodeći da je „visokoafektivan ludi naučnik“. Dijelom, jer je pod stresom oko 45 minuta nakon buđenja, koji, kako ističe, dodatno podgrijava negativan afekt, a dijelom jer je „loš spavač“.
„Ne zbog loše higijene sna, već zato što dolazim iz porodice nesanica. Sjećam se kao dijete, kad god bih se probudio, zatekao bih oca budnog, uz Postum (alternativa kafi bez kofeina) ili toplu čokoladu. U dva ujutru – budan. U četiri ujutru – budan. Tek oko jedanaeste godine sam shvatio: on zapravo nikada ne spava. Rekao mi je: ‘Ni moj otac nije spavao. Srećno sine’. I zaista, oko četrdesete je postalo ozbiljno. Rezultat: godinama se borim sa snom, imam jutarnje kortizol (hormon stresa) skokove kao i svi i visok negativni afekt. Sve to znači da ujutru najviše moram da upravljam raspoloženjem“, kaže.
Buđenje prije zore donosi benefite
Objašnjava da svi to možemo. Koristeći znanje iz bihejvioralne nauke i biologije, sastavio je jutarnju rutinu koja poboljšava blagostanje i obuzdava negativne emocije. Kaže – budite se sat i 36 minuta prije svitanja. U drevnoj švedskoj tradiciji se vjerovalo da u tom periodu „možete dohvatiti um božanskog“, steći jasnoću misli i posebno prosvjetljenje. Danas se, ističe, mnogi neće buditi tako rano samo da bi „bili bliži Bogu“.
„Ali ono što moderna nauka zaista potvrđuje jeste da buđenje prije zore donosi mjerljive benefite. Studija objavljena 2012. u časopisu Indian Journal of Physiological Pharmacology pokazala je da studenti koji ustaju prije svitanja imaju bolju pažnju, pamćenje, kreativnost i fokus tokom dana, u odnosu na one koji ustaju u sedam. Još važnije: ljudi koji dočekaju zoru, svjesni i budni, imaju niže nivoe negativnog afekta. Posebno oni skloni sezonskoj depresiji tokom zime. U februaru je lako ustati prije zore jer sunce izlazi kasno“, objašnjava Bruks.
„Prva bitka protiv negativnih emocija“
Bruks savjetuje raniji odlazak u krevet. Kaže, nauka je jasna, a njegovo iskustvo to potvrđuje. Iako je mislio da je „noćna ptica“, ističe da je samo bio muzičar koji je previše konzumirao alkohol. Sada se budi prije 4:30, uvijek uz pomoć alarma koji mu i nije baš tako drag.
„Jutro zapravo počinje večeri prije. Najvažnije za rano buđenje je otići u krevet na vrijeme. Ja pokušavam da legnem u 21:15. Sedam sati sna za mene je odlično – budan sam, funkcionišem, ne drijemam u kolima, niti popodne, a nikada ne spavam preko dana“, objašnjava.
A razlog zašto ljudi, naročito u dvadesetim, teško odlaze u krevet, Bruks kaže zbog „noćne prokrastinacije“.
Preporučeno
„To je nesvjesna pobuna protiv samog sebe. Kao djeca nismo željeli da nas pošalju u krevet. Sada, iako mi određujemo pravila, nastavljamo da se opiremo. Neproduktivno je. Sjetite se, budite metakognitivni. Razmislite šta vas zapravo motiviše i moći ćete da upravljate sobom“, zaključuje on.
Video