Video
Arheolog Dušan Borić, istraživač Univerziteta Kolumbija, sa dvoje kolega iz Srbije, Andrejem Starovićem i Draganom Antonovićem, došao je do novih saznanja o DNK i genomima drevnih populacija. Riječ je o iznenađujućim zaključcima o porijeklu evropskog stanovništva, do kojih su došli na lokalitetima Lepenski Vir i Vlasac. Takođe, njegov tim posljednjih godina radi na još jednom važnom projektu, u Vrbičkoj pećini kod Nikšića.
Naučna studija obuhvatila je genome 225 drevnih ljudi koji su živjeli do kraja posljednjeg milenijuma stare ere. Njihova DNK sačuvana je u lobanji, u veoma tvrdoj petroznoj kosti, objašnjava Borić.
“Dokazali smo ono u što se sumnjalo dugo vremena, ali nije bilo čvrstih dokaza, da se desila značajna populaciona migracija sa područja sjeverozapadne Anadolije, današnje Turske, u Evropu i da na ovom mjestu, prije svega u Đerdapu, imamo zanimljiv proces miješanja pridošlica – zemljoradnika, sa lokalnim lovcima – sakupljačima. Oni su na tim prostorima vjerovatno već živjeli hiljadama godina, od ledenog doba”, kaže Borić za Sputnjik.
Interakcije populacija u prošlosti veliki su izazov za paleogenetičare, a ovo istraživanje je važno jer je prva studija koja se tiče razumijevanja genomske slike jugoistočne Evrope. Došljaci izgledaju i žive drugačije, poznaju poljoprivredu i imaju prve žitarice, a sa sobom dovode i stoku. Međutim, o miješanju domaćina, lovaca – sakupljača i pridošlica iz Anadolije ne govori samo DNK, kaže Borić.
“U Lepenskom viru postoje čak osobe koje su sahranjene na mezolitski način, našli smo elemente tog pogrebnog procesa, iz čega se vidi da su to zemljoradnici, odnosno došljaci u Đerdap. Takođe, imamo jedan zanimljiv skelet sa lokaliteta Padina koji ima po 50 odsto od oba nasljeđa, što najvjerovatnije govori o tome da se radi o potomku veze između dvije individue sa potpuno različitim genetskim nasljeđem iz dvije različite populacije”, otkriva sagovornik Sputnjika.
Njegov tim posljednjih godina radi na još jednom važnom projektu na ovim prostorima, u Vrbičkoj pećini kod Nikšića. Tragovi korišćenja pećine stari su 24 hiljade godina. Pronađen je i ljudski skelet star oko 3.600 godina. Značajan pronalazak predstavljaju fragmenti kostiju mrmota i oprema za lov. U pećini su živjeli lovci na mrmote, a lovci – sakupljači dugo su lovili krupnu divljač, objašnjava arheolog.
“Iako u italijanskim, švajcarskim i francuskim Alpima postoje lokaliteti gdje ima specijalizacije u lovu na mrmote, to se sve dešava mnogo kasnije od ovoga što smo mi našli u Vrbičkoj pećini. Mislimo da je u pitanju evolutivni proces fokusiranja na određene vrste poput mrmota, koga su vjerovatno lako lovili. Šalim se da je to možda pitanje lijenosti tih crnogorskih lovaca – sakupljača. Bilo im je lako da ulove mrmote koji su živjeli po tadašnjem pejzažu te regije”, kaže Borić uz osmjeh.
Istraživanja njegovog tima otkrivaju da je Balkan oduvijek bio specifičan region, da se nalazi na raskršću između istoka i zapada Evrope, a prvi “moderni ljudi” na naše prostore dolaze prije 40 hiljada godina. Arheologija, međutim, još nije našla odgovor na pitanje zašto su iz plodne Anadolije došli na područje današnje Srbije, sa koga su se kasnije selili na sjever Starog kontinenta. Najčešća pretpostavka je da ih je na to naterala promena klime.
Preporučeno
{youtube}VHeArl2RXzg{/youtube}
Borić kaže da je teško reći koliko gena danas dijelimo sa tim ljudima i da primjer miješanja stanovništva koje je istraživao najbolje govori u prilog činjenici koliko je iluzorno govoriti o kontinuitetima po genetskoj liniji od praistorije do danas.
“Ono što se desilo naknadno, posle nekoliko hiljada godina od njihovog širenja, jeste talas stepskih populacija koje dolaze sa istoka iz područja Ukrajine, Rusije, centralne Azije. Te populacije krajem bakarnog doba, oko 3.000 godina prije naše ere, skoro u potpunosti mijenjaju taj populacioni substratum koji postoji na evropskom kontinentu”, objašnjava on.
Na kraju razgovora za Sputnjik, Borić kaže da je, sa naučne tačke gledišta, priča o piramidama u Visokom izmišljotina, ali i tužna priča o nama, jer postoji jako puno kulturnog nasljeđa u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, na cijelom prostoru jugoistočne Evrope, koje je veoma bogato i značajno.
Borić je doktorirao na Kembridžu, dvije godine je bio kustos u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, a donedavno i stalni profesor na Univerzitetu u Kardifu.
