Za djecu koja se bore s dugotrajnim bolestima, tjelesna bol nije njihov jedini izazov – izostanak iz škole takođe znači odsustvo prijatelja i to može biti teško a istovremeno roditelji često brinu i kakav će uticaj imati mjeseci nepohađanja nastave na obrazovanje njihove djece.

I tu uskače školski robot nazvan AV1. Njegov je zadatak da u učionici funkcioniše kao oči, uši i glas djece s dugotrajnim bolestima koja ne mogu da pohađaju školu, ali mogu da upravljaju robotom iz svog bolesničkog kreveta.

Robot je omogućio Eliotu Smitu da ostane u kontaktu s prijateljima i da prati školsku nastavu. Dječak upravlja robotom uz pomoć kompjutera i može da sluša nastavu i govori. Ako želi da postavi pitanje učitelju upali glavu robota kako bi skrenuo njegovu pažnju.

“Bio sam pomalo zabrinut šta će drugi učenici misliti o robotu. Bili su zaista iznenađeni njime”, kaže 12-godišnjak koji koristi AV1 dok se oporavlja od tumora mozga.

Škole mogu da unajme robota ili ga kupe za oko 2,5 hiljade eura.

Smitov AV1, kojeg su drugi učenici nazvali Bob, plaćen je donacijama i drugim akcijama prikupljanja novca.

Robota je izgradila norveška organizacija “No Isolation” koja je osnovana kako bi se borila protiv problema usamljenosti.

Širom Evrope 370 mladih starosti od osam do 20 godina koristi AV1, a najviše ih je na području Skandinavije.

Osnivač organizacije “No Isolation”, 27-godišnja Karen Dolva, koja je studirala kompjuterske nauke, pokrenula je “No Isolation” nakon što je prijateljica koja je radila kao sestra na dječjem odeljenju to opisala kao vrlo deprimirajuće.

Nakon što je proučila problem, Dolva se sastala sa An Fi Troj, čija je ćerka tinejdžerka preminula od raka. Troj je Dolvi prenijela svoja iskustva i pogubni učinak samoće na djecu koja se oporavljaju kod kuće.

“Zaključani su i zaboravljeni. I kad im bude bolje gurnete ih u svijet i svi pretpostavljaju da će tada biti srećni jer su ozdravili”, kazala je Dolva za Rojters.

Naučnici britanske fondacije za rak CLIC Sargent utvrdili su da je gotovo polovina roditelja djece s rakom koja su pohađala osnovnu školu kazala da su dijagnoza i liječenje rezultirali udaljavanjem djeteta od vršnjaka.

Nakon što je uspostavila veze s fondacijama i zdravstvenim radnicima u Britaniji Dolvina organizacija je zaključila da 70.000 britanske djece provede veliki dio školske godine u svom domu ili u bolnici zbog bolesti.

Tehnologija u službi bolesne djece

Cilj organizacije “No Isolation” je bio da se tehnologija stavi u službu bolesne djece.

“Nikad ne bismo pokrenuli ‘No Isolation’ ukoliko ne bismo mogli nekome pomoći. To je jedna stvar u koju smo bili potpuno sigurni kad smo počeli”, kazala je.

FOTO: Reuters/No Isolation

Više od svake desete osobe u Britaniji osjeća se usamljeno a istraživanja povezuju usamljenost s demencijom, ranijom smrću i povišenim krvnim pritiskom.

Mjeseci hemoterapije za Eliota Smita iz Engleske značili su da je preslab za pohađanje nastave. Njegova se težina gotovo prepolovila i jedva da je mogao jesti. Njegov otac kaže da je robot unio veliku promjenu jer je njegov sin mogao da vidi i sluša učitelja i da učestvuje kada se osjećao dovoljno snažnim, što je smanjilo njegovu tjeskobu zbog izostajanja s nastave.

“Taj uređaj je bio ključan u prvim koracima u njegovoj integraciji u školski program”, kazao je Bil Smit.

Drugi razlog za zabrinutost bio je da je gubio kontakt s prijateljima a istovremeno je bivao i svjestan svog novog izgleda.

“Njegova kosa tek počinje da raste. Kad god smo prije negdje išli sa Eliotom, on nije želio da skida svoju kapu. Vrlo je svjestan svoga izgleda pa je ovo pomoglo da ne mora fizički biti tamo”, dodao je Smit.

Dječak je kazao kako nije siguran koliko mu Bob pomaže u učenju ne samo zbog toga što ono što može čuti varira od buke u razredu i blizine robota bežičnom ruteru, prenosi Hina.

Pa što je po njemu glavna korist od robota? “To što vidim svoje prijatelje”, kaže Eliot.