Prema tradiciji, muškarac treba da klekne na jedno koljeno u trenutku kada prosi ženu koju voli. A da li zapravo znate odakle potiče taj običaj?

Iako se smatra “modernim” običajem, taj gest zapravo i nije stara istorijska praksa, već se pojavio tek pred kraj srednjeg vijeka među imućnijim stanovništvom.

Tada su brakovi često bili unaprijed dogovoreni, bez prisutstva budućih mladenaca, pa nije ni bilo potrebe za prosidbom, a ako bi muškarac i žena bili prisutni prilikom dogovora, obično bi sjedeli ili stajali.

Međutim, u slučajevima kada nije bilo takvih uplitanja u ljubavne živote, muškarci su ponekad godinama udvarali ženama u koje su bili zaljubljeni. Osvajali su ih na razne načine, posvećivali im svoja herojska djela, pisali pjesme, pisma…

Odabranicu svog srca smatrali su superiornom, ne samo u odnosu na druge, nego i na sebe, pa bi često klekli pred njom.

Čin klečanja tada je uopšteno simbolizovao poniznost, uslužnost i podređenost, a u ljubavnom kontekstu muškarci bi klečanjem izražavali svoje poštovanje i potpunu predaju ženi koju vole.

Fizički kontakt često je bio nemoguć, pa bi prošli mjeseci ili godine prije prvog držanja za ruke, a kamoli poljupca, pa je klečanje ponekad bila jedina fizička demonstracija odanosti i ljubavi.

Prema nekim istorijskim izvorima, klečanje tokom same prosidbe prvi put je zabilježeno početkom 19. vijeka.