Video
Ne bismo pogriješili ako bismo rekli da se čitava evropska umjetnost, kultura i nauka u nekoj mjeri zasniva na grčkoj tradiciji. Naš svakodnevni jezik ispunjen je izrazima i poslovicama koje svoje porijeklo vode iz drevne Helade. Stoga, dajemo omaž jednoj od najplodnijih i najzamiljivijih mitologija i izdvajamo pet od nebrojeno mnogo mitova koje vrijedi pamtiti.
Preporučeno
Odisej
Kralj Itake bio je jedan od najvećih junaka grčke mitologije. Lukavog i spretnog Odiseja najviše upoznajemo tokom njegovog dugog povratka kući, poslije Trojanskog rata: njegovo putovanje do Itake se odužilo na čitavih deset godina.
Sedam godina je morao da provede na ostrvu lijepe Kalipso, koja mu je pružala ljubav i gostoprimstvo (neobično zarobljeništvo, zar ne?). Iako je zarobljen zbog toga što je razljutio Posejdona, boga mora, on ipak uspijeva da pobjegne i nastavi putovanje ka svojoj domovini. Na tom putovanju srijeće se sa proročicom Kirkom, odlazi u zagrobni svijet, bori se sa čudovištima Scilom i Haridbom, kao i sa kiklopima, a za sve to vrijeme izgubio je čitavu svoju posadu.
Na kraju, uspješno stiže do svoje domovine, gdje ga čeka već odrasli sin i odana žena, prelijepa Penelopa, koja je godinama odbijala prosce, iako su svi govorili da je Odisej umro.
Mit o Odiseju je priča o hrabrosti, mudrosti i vjernosti (kako čije), a motiv povratka kući nakon rata postoji u književnosti i dan-danas.
Eho i Narcis
Eho je bila nimfa koja je pomagala Zevsu, vrhovnom bogu na Olimpu, u njegovim ljubavnim avanturama. Naime, svaki put kada bi Zevs odlazio svojim ljubavnicama, Eho je svojim pričama skretala pažnju Heri, Zevsovoj ženi, kako Hera ne bi otkrila Zevsova nevjerstva.
Međutim, kada je Hera saznala za to, kaznila je Eho tako što više nikada nije mogla prva da govori. Vremenom, Eho je počela da ponavlja samo posljednje riječi koje čuje. Upravo od toga potiče riječ eho u značenju odjek.
Nakon toga, Eho upoznaje prelijepog Narcisa (ili Narkisa) i zaljubljuje se u njega, ali ta ljubav ostaje neuzvraćena. Narcis, kada je spoznao svoju ljepotu u odrazu u rijeci, osjetio je neopisivu ljubav prema samom sebi, koja je gorjela u njemu.
Na kraju, prema jednom mitu, Narcis je od te ljubavi i „sagorio“, a u času njegove smrti Eho ga je vidjela i uputila posljednji pozdrav. Kada su nimfe došle da ga sahrane, na mjestu njegovog tijela stajao je bijelo-žuti cvijet, narcis.
Orfej i Euridika
Orfej je bio najpoznatiji mitski pjevač, svirač i pjesnik. Njegova pjesma bila je čudotvnorna i nadaleko poznata. Ubrzo nakon vjenčanja njegova žena, nimfa Euridika, umire od ujeda zmije otrovnice. Pošto nije mogao da preboli smrt voljene Euridike, Orfej se spušta u podzemlje kako bi je izbavio odande.
Njegova pjesma je bila toliko čarobna da joj ni sami vladari podzemlja nisu odoljeli. Oni su mu dozvolili da izvede Euridiku u život, ali pod uslovom da se nijednom ne okrene i ne pogleda u nju, sve dok ne izađu iz podzemlja. Međutim, zbog prevelike čežnje, ali i sumnje da ga ne prati, Orfej se okrenuo i pogledao Euridiku i zbog toga zauvjek izgubio svoju ljubav.
Nakon toga što je izgubio Euridiku, Orfej je odbijao ljubav svih žena. Pokrenuo je obrede u kojima je naučio muškarce da vode ljubav sa dječacima. (Poznato je da su stari Grci imali drugačije viđenje seksualnosti u odnosu na savremenu perspektivu.) Kako bi mu se osvetile, žene su ga nemilosrdno rastrgle, a djelove njegovog tijela razbacale na sve strane. Vjerovalo se da je čitava priroda žalila za najboljim pjesnikom toga dana: drveće je odbacivalo svoje lišće, a rijeke su nabujale od sopstvenih suza.
Persej i Meduza
Neoprezan u opkladi sa udvaračem svoje majke, mladi Persej obećava da će pobijediti Meduzu, čudovište čiji pogled sve skameni. Zabrinutog Perseja srijeće Hermes, bog lopova i prevaranata, i obećava Perseju da će mu pomoći.
Persej zatim dobija Hadovu kapu nevidljivosti, krilatu obuću i čudotvornu torbu, odlazi i bori se sa Meduzom. Pokorio ju je tako što je, skrenuvši pogled od nje, stavio ogledalo u kom se Meduza ugledala i tako skamenila samu sebe, a Persej joj je odsjekao glavu.
Persej nije jedini koji je dobio pomoć od boga: u grčkoj mitologiji gotovo svi veliki junaci su imali svoje bogove zaštitnike. S tim se može dovesti u vezu stari slovenski običaj koji se vremenom pretvorio u slavu: na taj dan mi slavimo sveca koji je naš zaštitnik.
Had i Persefona
Ljubavna priča Hada, boga podzemlja, vezana je za djevojku koju je na prevaru odveo u svoj dom. Naime, boginja Gea je stvorila cvijet narcis koji je na livadi privukao pažnju Persefoni. Kada je Persefona prišla cvijetu, zemlja se raspukla, iz nje je izašao strašni Had koji ju je zgrabio i odveo sa sobom.
Međutim, pošto je bila Zevsova ćerka, Persefona je, zahvaljujući majčinim molbama, dobila pravo da dvije trećine godine živi na zemlji, a jednu trećinu u podzemlju. Ipak, Had joj je na prvom rastanku, prije njenog izlaska u živi svijet, dao da pojede zrno nara, koje ju je zauvjek vezalo za carstvo mrtvih.
Stari Grci su vjerovali da proljeće počinje kada Persefona izađe na zemlju, a zima dolazi kada se ona vrati u podzemni svijet. U mitologiji i kultu Persefona se pojavljuje ili kao nježna i ljupka djevojka, ili kao mračna i zastrašujuća boginja podzemlja.
Pandorina kutija
Ljut nakon što je Prometej ukrao vatru od bogova i podario ljudima, Zevs naređuje Hefestu, bogu kovača i vatre, da od zemlje i vode stvori biće koje će biti lijepo, ali ujedno i izvor svih zala na svijetu. Tako je Hefest načinio Pandoru, prvu ženu na svijetu. Bogovi su darovali Pandoru: Atina ju je obukla u lijepe haljine, Hermes joj daje lukavo srce i umilan glas, Afrodita joj poklanja najprimamljivije čari. Zbog toga je njeno ime u prevodu: „darovana od strane svih“.
Pandora dolazi na zemlju sa svojim ćupom. Kada je otvorila ćup, iz nje su izašle stotine bolesti, nevolja i sva zla svijeta. U ćupu ostaje jedino Nada, jer je Pandora zatvorila ćup prije nego što je uspjela da izađe. Prema drugim verzijama ovog mita, a nasuprot ovom, smatra se da su u Pandorinom ćupu bila sakupljena sva dobra svijeta. Od Pandore je potekao čitav ženski rod, „izvor tegoba za sve muškarce“ prema starim Grcima.
Ikar i Dedal
Dedal je bio pronalazač i arhitekta čuvenog Lavirinta na Kritu u kom je živio Minotaur (čudovište sa glavom bika i tijelom čovjeka). Nakon što je Dedal pomogao Tezeju da ubije Minotaura, Minoj, kralj Krita, zatvara Dedala i njegovog sina Ikara u isti taj Lavirint. Dovitljivi naučnik je našao način kako da izbavi sebe i sina Ikara iz zatvora: načinio je krila od perja i voska, te je neko vrijeme podučavao sina kako da leti.
Jednog dana Ikar i Dedal su poletjeli i uspješno preletjeli mnoga ostrva. Međutim, Ikara je privlačila visina i, kako se više približavao Suncu, ono je sve više topilo vosak na njegovim krilima, dok se krila nisu potpuno raspala, te je mladić poginuo tako što je strmoglavo pao u more.
Ikarov let simbolično nam govori o čovjekovoj težnji ka vrhu, ka apsolutu, ka nemogućem. I ovaj mit nas uči da ko visoko leti, nisko pada.
