Video
Helena Stoun (22) zbog snažnih bolova nije mogla hodati ni tuširati se. Opisala je kako je bol bila stalno prisutna, a osjećala ju je kao da joj se užarena žica omotala oko desne noge. Stoga je odlučila da amputira nogu kako bi mogla da nastavi sa životom. Operaciju su obavili početkom septembra, a sada, nakon dvije nedjelje, uspjela je ustati uz pomoć štaka te uskoro kreće na rehabilitaciju gdje će naučiti da hoda s protezom.
Ipak, negativno iskustvo nije odbilo Helenu od kajaka i nada se kako će ubrzo predstavljati Ujedinjeno Kraljevstvo na Paraolimpijadi u toj disciplini. Helena je imala samo 16 godina kad joj je tokom treninga u Velsu noga zapela u vodi.
“Noga mi je ostala u vodi i istegnula sam je. Znala sam da je povreda dovoljno ozbiljna za odlazak na hitnu, no mislila sam da je riječ samo o privremenim tegobama. Poslali su me kući sa štakama i rekli su da ću za dvije nedjelje biti dobro. No bol više nikad nije prestala. Osjećaj je bio kao da mi je neko zavezao užarenu žicu i stegnuo je oko noge“, opisala je ona.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=859540174070111&set=a.394034783953988&type=3
Tokom sedećih šest godina dobivala je inekcije protiv bolova, išla je na fizioterapiju i čak je dobijala infuzijom sredstva protiv bolova, no ništa nije pomoglo.
“Bol je bila stalno prisutna, a bilo šta moglo je prouzrokovati da postane nepodnošljiva. Ne samo da nisam smjela da dotaknem nogu, nego su čak i promjene u vremenu rezultirale agonijom. Ljudi se nisu usudili sjesti pored mene da mi slučajno ne dotaknu nogu. Kad nastupi kriza, nisam se čak ni tuširala”, objasnila je ona.
“Jednostavno dođete do tačke kad ste očajni. Pitate se koliko još teže može biti. Mislim da je rizik vrijedio. Znala sam da na kraju noga neće ostati tu da mi stvara probleme“, kazala je ona.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1375183995839057&set=a.152378054786330&type=3
Nakon operacije osjeća se odlično, a bol je nestala.
“To je bila odluka važna i za moje psihičko zdravlje. Ne bih rekla da sam bila suicidna, ali bilo je dana i nedjelja kad mi niko nije mogao prići. U Americi ovo moje stanje zovu “bolest samoubica” jer ako ljudi nemaju podršku, lako propadnu”, pojasnila je.
Ako joj se pruži prilika da ode na Paraolimpijadu, neće je odbiti:
“Bez obzira na sve, jedva čekam da počnem sa trčanjem i sjednem opet u kajak. Nezgoda nije promijenila kako vidim kajak. On je veliki dio moje ličnosti i još ga volim. Nisam ostala bez mogućnosti jer sam amputirala nogu, nego sam dobila druge mogućnosti”, rekla je za kraj.
Preporučeno
Izvor: Kurir.rs
