Video
Radnja predstave je smještena u jedno planinsko selo u Crnoj Gori u vrijeme nekadašnje Jugoslavije, kada je donešen petogodišnji plan obnove i izgradnje poslije Drugog svjetskog rata, a priroteti su bili industrijalizacija zemlje i razvitak drvne industrije. To je podrazumijevalo i istrebljenje koza koje, prema procjenama “stručnjaka”, uništavaju šume. Među mnogobrojnim likovima u predstavi izdvaja se predsjednik Opštine koji slijepo slijedi naređenja Partije s jedne strane, i sopstvenih uvjerenja sa druge. On ne dovodi u pitanje logičnu zasnovanost ideja pretpostavljenog autoriteta, dolazeći i do ideje o isušivanju Skadarskog jezera. Tu je i lik veterinara, profesora iz Beograda, koji je istovremeno i stručnjak za koze, a čija pojava u selu preokreće cjelokupnu situaciju s obzirom na to da on ukazuje na značaj i dobrobit koje koze donose i kraju i ljudima. Sve vrijeme je na sceni i sveznajući narator Božo Dosije, koji publiku uvodi u samu predstavu i likove predstavlja formom zapisa dosijea, zasnovanog na opštim zapažanjima i stavom kolektiva o njima samima. Na sceni se sve vrijeme nalazi i koza koju, pred sam kraj predstave, okupljeni seljaci kamufliraju ovčijim krznom, pokušavajući time da izbjegnu “kozocid”, ukazuujući na mentalitetsku crtu stalne potrebe za bitisanjem između norme i potrebe, zakona i lične sreće.
Osnovna ideja teksta Kozocid je da pokaže da svaka ideologija koja se odvoji od čovjeka i postane sama sebi i sredstvo i cilj, propada upravo na humanoj razini čiju kreativnost nastoji da ukroti, kazala je rediteljka Vida Ognjenović.
“Ovo su tekst i ideja protiv slijepog slušanja naredbi i protiv vlasti koja se služi isključivo naredbama. Ovi ljudi traže raspravu o svemu, a taj koji daje naredbe traži poslušnost. Između poslušnosti i rasprave postoji veliki prostor i mi se ovom predstavom borimo za taj prostor. Vlast koja danas misli da može da se služi naredbama i zabranama u velikoj je opasnosti.”, kazala je Ognjenović.
Ona je naglasila da je veoma zadovoljna odabirom prostora, ali i reakcijom publike koja je stojećim ovacijama pozdravila glumce.
“Smatram da je ovo jako lijepo uređena scena, fin prostor gdje se ne čuje muzika, gdje nema drugih glasova i umova. Publika je usredsređena na predstavu i sve oko nje. Da se ja pitam, ovo bi bila glavna scena Grada teatra.”
Njeno mišljenje dijeli i glumac Igor Đorđević koji je rekao da je ambijent nadrealan.
“Ova scena je potpuno manastirska, kako i treba da bude, a predstava komunistička. Tako da se u sudaru ta dva svijeta desila ova predstava i mislim da smo svi zajedno sa publikom uživali.
Primijetio sam sveštenike u publici, čini mi se da su upravo oni sa najvećom pažnjom pratili dešavanja na sceni.”
Iako predstava govori o periodu koji je iza nas, Đorđević je kazao da govori i o nama danas, samo što sada imamo druge probleme i ideologije.
“Novac je taj koji je danas ideologija, Nema više ideologije u ovom smislu. Malo mi fali ta neka vrsta upaljenosti za određenu ideju. Ova ideologija u predstavi je, naravno, bila pogrešna i pokazala se kao pogrešna poput mnogih u prošlom vijeku, poput fašizma. Čini mi se da više nisu ni crkva ni vjera u centru pažnje koliko su to danas banke i korporacije. Imamo i koronu, ali kao što se dešava i u predstavi – struka je posljednja koja se sluša. A ja sam u predstavi upravo glas te struke i izgovaram repliku – neka partija brine svoje partijske stvari, a pustite stočare ili, u ovom kontekstu, doktore. Vazda je to bila nekakva revolucija, a ja se samo nadam u neku evoluciju. Kao što korona evoluira, tako ćemo, nadam se i mi da bismo preživjeli”, kazao je Đorđević.
Glumac Milivoje Mišo Obradović je kazao da je “Grad teatar” oduvijek posebno mjesto za njegov doživljaj pozorišta i za samo izvođenje predstava.
“Ja sam još kao klinac i srednjoškolac dolazio iz Podgorice da gledam predstave ,Grada teatra i preko njih se zaljubio u pozorište. Nakon toga, godinama unazad igram na festivalu i uvijek je zadovoljstvo igrati za ovu publiku. Prije dvije godine je trebalo da igramo baš ovdje, u amfitatru manastira Stanjevići, ali nas je tada spriječila kiša, onda i korona, a znam da publika Grada teatra voli ovakve predstave, voli Vidu Ognjenović, voli njene tekstove, njene režije i voli tu vrstu ansambl-predstava, gdje ima po dvadeset i više glumaca na sceni, koji zajedno tvore neku magičesku energiju.”, kazao je Obradović.
U predstavi, pored Obradovića i Đorđevića, igraju i Dušan Kovačević, Dejan Đonović, Dubravka Drakić, Simo Trebješanin, Pavle Ilić, Goran Slavić, Danilo Čelebić, Stevan Radusinović, Ivana Mrvaljević, Miloš Pejović, Branka Femić Šćekić, Jelena Simić, Katarina Krek, Omar Bajramspahić, Davor Dragojević, Maja Šarenac, Dragan Račić, Pavle Popović.
Preporučeno
Predstava je na programu i večeras, 31. jula, takođe u amfiteatru manastira Sv.Trojice u Stanjevićima, sa početkom u 21 sat. Za publiku je obezbijeđen prevoz sa stanice Mediteran Expressa u 19:30h.
