Video
Engleska književnica Virdžinija Vulf se ubila 28. marta 1941. godine. Napunila je džepove svog kaputa kamenjem i ušla u rijeku koja se nalazila u blizini njenog porodičnog doma. Svoje posljednje, oproštajno pismo uputila je suprugu Leonardu Vulfu.
Preporučeno
Leonard i Virdžinija stupili su u brak 1912. godine. Bili su vrlo uticajni u svijetu književnosti i osnivači izdavačke kuće “Hogarth Press”.
Tokom Virdžinijinog života govorilo se o njenim vezama sa ženama, ali ona je uvijek o Leonardu, o čemu svjedoče kako pisma tako i njeni dnevnici, govorila kao o savršenom partneru. Imali su neku vrstu otvorenog braka. Zajedno su radili u oblasti književnosti i oblikovali ono što danas nazivamo modernizmom u umjetnosti.
Mnogi kritičari su zamjerali Virdžiniji Vulf što je u svojim djelima udaljena od društvene situacije i stvarnosti. Međutim, da je itekako razmišljala o političkoj, odnosno ratnoj situaciji, dovoljno govori datum njenog samoubistva.
Šta ostaje poslije ljubavi? Ovo je njeno opšroštajno pismo…
Najdraži,
Ubijeđena sam da ludim. Ne možemo da prolazimo kroz još jedan strašan period. Ovaj put se neću oporaviti. Počinjem da čujem glasove i ne uspijevam da se skoncetrišem. Dakle, uradiću ono što mi izgleda kao najbolje rješenje. Pružio si mi najveću moguću sreću. Bio si po svakom pitanju najbolji muškarac. Ne vjerujem da je dvoje ljudi moglo biti srećnije, dok se nije pojavila ova užasna bolest. Ne mogu više da se borim s tim, znam da ti remetim život i da bi bez mene mogao da radiš. I moći ćeš, znam to. Vidiš da ne uspijevam čak ni ovo da napišem kako treba. Ne mogu da čitam. Ono što želim da kažem je da ti dugujem svu svoju životnu sreću. Bio si beskrajno strpljiv sa mnom i nevjerovatno dobar. Želim to sve da kažem, a to svi već znaju. Da je neko mogao da me spase, to bi bio ti. Napustilo me je sve osim uvjerenosti u tvoju dobrotu. Ne mogu nastaviti da ti kvarim život. Mislim da dvoje ljudi ne mogu biti srećniji nego što smo mi bili.
