Jedini primjerak osiguravajuće polise koja je pokrivala trup broda „Titanik“ tokom probnih plovidbi biće ponuđen na aukciji 21. novembra u gradu Devizes, u engleskoj grofoviji Viltšir.
Polisa je predviđala osiguranje čeličnog trupa broda u vrijednosti od 100.000 dolara, kod kompanije Atlantic Mutual Insurance Company, jednog od glavnih osiguravača „Titanika“.
Ovaj dokument je potpisan 27. marta 1912. godine, samo 19 dana prije nego što je brod potonuo na svom prvom putovanju ka Njujorku, odnijevši oko 1.500 života. Osigurana suma isplaćena je u roku od 30 dana od potonuća.
Polisa vrijedna 3,5 miliona dolara
Atlantic Mutual osnovan je u SAD 1838. godine, a sredinom 19. vijeka postao je najveća osiguravajuća kuća za pomorsko i opšte osiguranje u Sjevernoj Americi.
Njen klijent bila je kompanija Oceanic Steam Navigation Company, matična kompanija „Titanika“. Vjeruje se da je Atlantic Mutual obezbijedio veće osiguravajuće pokriće za ovaj brod nego bilo koji drugi pojedinačni osiguravač u okviru konzorcijuma. Polisa je važila godinu dana, počev od 30. marta 1912, a njena osigurana vrijednost danas bi iznosila oko 3,5 miliona dolara.
Posebno je zanimljiva rukom dopisana napomena kojom se precizira da osiguranje obuhvata i putovanje od Belfasta do Sautemptona, kao i rizike probnih plovidbi tokom tog puta.
Time je pokrićem obuhvaćena i isporuka broda do luke, prije nego što je „Titanik“ uopšte počeo da prevozi putnike. Upravo taj detalj čini polisu posebno rijetkim istorijskim dokumentom.
Od osiguravanja „Titanika“ do finansijskog sloma
Atlantic Mutual je decenijama bio jedan od značajnih američkih osiguravača, sa poslovanjem u više saveznih država, Kanadi i Velikoj Britaniji. Pored pomorskog osiguranja, kompanija se bavila osiguranjem imovine, automobila, odgovornosti preduzeća i povreda na radu. Imala je značajnu ulogu i u rješavanju odštetnih zahtjeva nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. u Njujorku.
Međutim, par godina kasnije kompanija je zapala u probleme zbog takozvanih long-tail osiguranja. Riječ je o polisama kod kojih se štete prijavljuju i isplaćuju godinama, pa čak i decenijama nakon zaključenja ugovora. Posebno su problematična postala potraživanja iz osiguranja od odgovornosti i povreda na radu, uključujući slučajeve povezane sa azbestom i zagađenjem životne sredine.
Troškovi budućih odštetnih zahtjeva rasli su brže nego što je kompanija mogla da ih pokrije raspoloživim kapitalom. Atlantic Mutual je još 2004. počeo da smanjuje poslovanje i povlači se iz pojedinih segmenata osiguranja, ali to nije bilo dovoljno da zaustavi pogoršanje finansijskog položaja.
Prema finansijskim podacima za 2009. godinu, obaveze kompanije premašivale su raspoloživi kapital za 25,1 milion dolara. Time je pala daleko ispod zakonskog minimuma potrebnog za obavljanje osiguravajuće djelatnosti.
Regulator u Ohaju prvo joj je suspendovao dozvolu 15. marta 2010, a zatim je ukinuo 3. maja iste godine. I regulator u Arkanzasu suspendovao je dozvolu kompanije zbog neispunjavanja kapitalnih uslova.
Preporučeno
Atlantic Mutual je tako nadživio brojne krize i nastavio da posluje gotovo čitav vijek nakon potonuća „Titanika“, ali nije uspio da se izbori sa dugoročnim obavezama iz drugih vrsta osiguranja. Kompanija je 2011. godine završila u likvidaciji, pa će dokument koji svjedoči o jednom od njenih najpoznatijih osiguravajućih poslova sada biti prodat kao istorijski raritet.















