“Ja mogu tebe da čekam, dugo dugo i vjerno vjerno“, ko od nas nije slušao ove stihove Eduarda Asadova. Ali malo ko zna da su u stvari ovi prelijepi stihovi bili posvećeni jednoj ženi.

Voljena žena pjesnika zvala se Galina Razumovska. Talentovana umjetnica Moskoncerta, postala je životni saputnik pjesnika.

Mnogo prije susreta sa svojom budućom ženom, Asadov je napisao roman u stihu “Galina”. Ovim djelom, pjesnik je predosjetio susret, koji je bio suđen da promijeni mnogo toga u njihovim životima.

Nažalost, to nije roman o prepisci, ni o stidljivosti. Sve je mnogo banalnije i strašnije. Asadov, vojnik Drugog svjetskog rata, bio je ranjen i oslijepio je. Već kao mladić izgubio je vid, u 21. godini života, piše portal Words.ru.

Međutim, kako se sjeća njegova unuka Kristina, posjedovao je izuzetnu energiju i nije pao u očaj.

Okupio je oko sebe odane prijatelje, volio je bučne proslave, goste… I pisao, pisao, pisao. O životu, o ljudima, o jednostavnim i razumljivim ljudskim emocijama.

Na jednoj od književnih večeri, davne 1961. godine, upoznao je djevojku – glumicu, koja je čitala stihove, prelijepu Galinu.

Upoznali su se sasvim slučajno, ne znajući da im je suđeno da postanu životni saputnici.

Razumovska bi mu uveče satima čitala knjige, ispravljala njegove tekstove i prekucavala ih za izdavače. Sa pjesnikom je putovala po zemlji i učestvovala na književnim koncertima.

{youtube}zUBuwaauXoQ{/youtube}