Video
Entoni Azevedo, bolničar koji je dokumentovao nacističke zločine i jedan od 350 američkih vojnika koji je bio u logoru, umro je u 93. godini. Posljednje riječi su mu bile: “Kako život priča priču”.
Azevedo je postao prvi zvanični meksički Amerikanac koji je preživio holokaust. Njegov dnevnik pružio je uvid u smrti i zločine u logoru.
Entoni je sahranjen uz vojne počasti na Nacionalnom groblju Riversajd, a ispratili su ga četvoro djece i dvoje unučadi.
“Ako mogu da opišem svog oca jednom riječju, to bi bilo srce”, rekla je njegova ćerka Rebeka Azevedo Karlin.
Priča o hrabrosti
Entonijev život je priča o hrabrosti, časti i heroizmu i zauvjek je utkana u američku istoriju, piše CNN.
FOTO: screenshot/CNN
Azevedo je rođen 31. jula 1924. u San Bernardinu, u Kaliforniji. Njegovi roditelji su bili ilegalni imigranti iz Meksika, pa su deportovani nazad 1937. godine.
Kad su Japanci bombardovali Perl Harbor 1941, 17-godišnji Azevedo je odlučio da brani Ameriku. Vratio se u SAD i prijavio u vojsku. Primio je medicinsku obuku i poslali su ga u Evropu 1944, gdje je služio kao bolničar.
Odlazak u logor
Nacisti su ga zarobili 6. januara 1945., nakon Ardenske bitke. Sljedećeg mjeseca je Azevedo, zajedno sa još 350 američkih vojnika odvojen od drugih ratnih zarobljenika. Rečeno im je da idu u prelijepi kamp sa pozorištem. Umjesto toga su strpani u vagone za stoku i prevezeni do Berge, dio ozloglašenog Bušenvalda u Njemačkoj u kojem su umrli hiljade Jevreja.
Azevedo je prvi koji je odveden u logor Stalag IX-B u Bad Orbu, Njemačka, u kojem su hiljade saveznika držani kao ratni zarobljenici. On je bio zatvorenik broj 27016. Kako je rekao, jednog dana je njemački komandant okupio američke zatvorenike i zatražio da svi koji su Jevreji istupe. Nekoliko ih je istupilo. Oko 90 jevrejskih vojnika i 260 američkih koji su ocijenjeni kao “nepoželjni” – a to su bili oni koji su “izgledali kao Jevreji” – je izabrano. Među njima je bio i Azevedo.
Američki vojnici su radili 12 sati dnevno posljednjih nedjelja rata, kopajući tunele za sofisticiranu fabriku raketa V-2. Nacisti su ih izgladnjivali i mučili gumenim crijevima i bajonetima. Zarobljenici su dobijali nedjeljno 100 grama hljeba napravljenog od piljevine, izmrvljenog stakla i ječma. Supa se pravila od mačaka i pacova. Vojnici koji bi pokušali da pobjegnu su ubijani. Ako ih uhvate žive, pogubili bi ih metkom u čelo.
Neki su ubijeni drvenim metkom u glavu. Nacisti su Azeveda natjerali da popuni te rupe u glavama svojih saboraca sa voskom, kako bi prikrili ubistva.
Azevedo je koristio naliv pero da zabilježi zločine u svoj dnevnik i zapisao je smrt svakog američkog vojnika koju je vidio. Dnevnik je držao skriven u pantalonama. Miješao je snijeg ili urin sa tintom kako bi naliv pero duže radilo.
Američke trupe su oslobodile Azeveda i druge preživjele zarobljenike 23. aprila 1945. Oko polovina vojnika poslatih u Bergu je preživjelo.
Dokument o ćutnji
Prije nego što se vratio kući, potpisao je za vladu nešto što ga je proganjalo decenijama – sporazum da će ćutati o svom iskustvu i da ga neće prenijeti ni na koji pisani način.
FOTO: screenshot/CNN
Američka vlada je tokom sljedećih šest decenija odbijala da prizna da su njeni vojnici držani u radnom logoru, a ne u zarobljeničkom, ali je Azevedo 2008. objavio svoju priču i javnost je saznala za zločine.
Za nekoliko mjeseci se major-general Vinsent Bols sreo sa šest preživjelih iz Berge u Orlandu, odajući im počast. Jedan vojnik je primio Bronzanu zvijezdu, jedno od najviših odličja SAD.
Azevedo je bojkotovao ovu ceremoniju i rekao je da smatra da je trebalo održati u Vašingtonu.
On je 2010. postao prvi meksički Amerikanac koji je zabilježen kao preživjeli iz holokausta, među 225.000 imena. Azevedo je donirao svoj dnevnik, knjigu za molitve, krst i traku sa obilježjem Crvenog krsta američkom Memorijalnom muzeju holokausta.
Kad je Azevedo istupio sa svojom pričom, isto su uradili i drugi preživjeli iz Berge.
Povratak u Ameriku
Nakon rata Azevedo, tada 20-godišnjak, se vratio kući i radio kao hirurški tehničar na URL odjeljenju u Pasadeni. Kad je otišao u Durango, Meksiko, da posjeti oca, ovaj mu je rekao da je kukavica što je dozvolio da ga uhvate i strpaju u nacistički logor i da je trebalo da se ubije. Sjutradan je napustio očevu kuću sa kesom u koju je strpao stvari. Nisu razgovarali godinama.
Vraćajući se za Kaliforniju u vozu je upoznao svoju buduću ženu Amparo Martines. Dobili su četvoro djece – Tonija, Rebeku, Fernanda i Ernesta.
Na kraju je 2008. odlučio da objavi svoju priču kako bi bila sačuvana u ovo doba interneta.
“Neka se zna. Ljudi moraju da znaju šta se dogodilo”, istakao je Azevedo.
Preporučeno
FOTO: screenshot/CNN
Vlada je rekla da dokument o ćutnji koji je potpisao ne znači zataškivanje, već je to bilo radi zaštite izvora u Njemačkoj koji su pomogli oslobađanju zarobljenika.
Azevedo je na to rekao samo jednu riječ: “Glupost”.
Izvor: srbijadanas.com
