Glumac Danilo Lazović preminuo je na današnji dan, prije 12 godina, a mnogi i danas pamte ovog naočitog glumca čije su uloge ušle u srca svih generacija. Široj publici je najpoznatiji kao Šćepan Šćekić iz “Srećnih ljudi“ i Čerčil iz “Porodičnog blaga“, a starijoj po ulozi iz “Otpisanih”.

Danilo Lazović je rođen 25. novembra 1951. godine u Brodarevu, na granici Srbije i Crne Gore. Odrastao je u radničkoj porodici, a Lazovići su se 1958. godina preselili u Priboj na Limu, gdje je poznati glumac završio gimnaziju.

{youtube}9rmY4eq1aGU{/youtube}

Glumac zapravo nije bio ljubitelj čašice i kafanske atmosfere što su mnogi mislili. Za razliku od brojnih svojih kolega, Lazović je rijetko sjedjeo u pozorišnim bifeima, govoreći da nema vremena da se bavi beogradskim zabavama i klubovima.

“On nije volio kafane, a obožavao je da se šali. Imao je vrlo specifičan smisao za humor i dobru dušu”, rekao je jednom prilikom za njega reditelj Siniša Pavić.

{youtube}3o1G_tD-UoE{/youtube}

Sa suprugom Brankom ima četvoro djece, a kako bi im obezbijedio bolje uslove za odrastanje, iz centra grada su se preselili na Avalu, daleko od gradske vreve, gdje je Danilo uživao u obavezama oko domaćinstva. I to dok je bio na vrhuncu popularnosti.

Mislim da je to nešto najbolje što je tata mogao da uradi jer nas je sklonio s asfalta, pa su moja braća i sestra umjesto da rastu čekajući lift, uživali u prirodi i zdravom djetinjstvu… Moj otac je bio patrijarhalan i konzervativan, želio je da od nas napravi dobre ljude. Vaspitavao nas je u duhu prave srpske porodice, gdje se zna ko je ko i šta ko radi, kao i da je ljubav prema Bogu osnov svega”, pričala je njegova najstarija ćerka, Jelena Lazović.

Lazović je i preminuo 25. marta 2006. od infarkta. Imao je 55 godina. Po želji porodice niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavjet cara Lazara”. Sahranjen je na Topčiderskom groblju.

noizz.rs