Jedna od najpoznatijih pjesama Dragane Mirković krije priču koja će mnoge zapitati. Pjesma donosi tužno pronicanje u životne istine.
Junakinja ljubavne drame ove pjesme je došla do samospoznaje i emancipacije. Našla se u škripcu, između puta koji vodi u ljubavnu stranputicu i ambis, te puta spasa i oslobađanja stega i okova od nesretne ljubavi osuđene na propast. Na takav zaključak navode uvodni stihovi u kojima se lirski subjekt lomi pred nepremostivim izazovima i vječnom dilemom, srce ili glava. Koliko god bila odlučna i istrajna u pokušaju da nesretnu ljubav odstrani iz srca i misli, to je skoro pa nemoguća misija. Na to ukazuju simboli psi čuvari, vrata, ključevi, brava.
Ako se izuzmu pobrojani simboli kojima je pjesma prožeta, najupečatljiviji motiv u pjesmi, onaj po kojem je pjesma i nazvana je rodni kraj.
Zbog tog motiva pjesma nije samo lična introspekcija, već i mala, ali upečatljiva slika društva našeg podneblja. Stihove „pitaju me u mom kraju k'o da ne znaju“ donose taj, svima dobro poznati, motiv komšijskog „zabijanja nosa“ u tuđe poslove.
Znate onu čuvenu „Šta će reći mahala?“ Baš zbog tog, toliko rasprostranjenog, fenomena su ljudi i zavoljeli ovu pjesmu, što je Dragani Mirković donijelo status koji i danas uživa kraljice narodne muzike.
Snagu tog motiva rodnog kraja i danas, neuspješno, pokušavaju iskoristiti.
Dovoljno je obratiti pažnju na stihove Maje Berović „K'o u rodni kraj trčim u tvoj zagrljaj“. I to je jedan od dokaza zbog kojeg Draganu Mirković ne smijemo svrstati u isti koš sa drugim, umjetnički bezvrijednim, turbofolkerkama…
Preporučeno
avaz.ba
Video