Sestre Bronte – Šarlota, Emili i En stekle su svjetsku slavu svojim romanima, pa većina ljudi danas ne zna da je u porodici postojao i brat. Branvel Bronte bio je slikar i pjesnik, vječno u sjenci svojih daleko poznatijih sestara.

Branvel Bronte je bio četvrto od ukupno šestoro djece i jedini sin Patrik Brontea i njegove žene Marija Branvel Bronte. Rođen u Tortonu, kasnije se preselio sa svojom porodicom u Havort kada je njegov otac dobio posao kao sveštenik 1821.

Od šestoro djece porodice Bronte samo je četiri preživjelo – Šarlota, Emili, En i Branvel. Kao jedino muško dijete, Branvel je zadržan kod kuće i privatno ga je obučavao otac. Kao i ostali u porodici, uskoro su svi uočili da je i dečak nadaren za pisanje.

Branvel se istakao u pisanju sa sestrama još od najranijeg djetinjstva, stvarajući kao dijete svoje izmišljene svjetove. Sačuvani spisi iz detinjstva pokazuju da je najviše sarađivao sa sestrom Šarlotom stvarajući priče vezane za njihov imaginarni svijet po imenu Angria. Zapravo je Branvel prvi od talentovane djece Bronteovih objavio svoje radove – pjesme u lokalnim jorkširskim i nacionalnim novinama.

Kasnije, Branvel se ipak opredelio za slikarstvo. Kao mladić je učio za slikara u Havortu. Ironično, njegov najpoznatiji portret je onaj na kome je naslikao svoje tri sestre Šarlotu, Anu i Emili, zahvaljujući kojem danas imamo predstavu kako su sestre izgledale. Interesantno je da je Branvel na ovoj slici planirao i sebe, ali kako nije bio zadovoljan radom, na kraju je sebe prefarbao.

Branvel nije imao sreće u traženju posla, a od slikarstva nije mogao da preživi. Radio je kao prevodilac, tutor dječacima u imućnijim porodicama, čak i kao radnik na željezničkoj stanici, ali nije uspijevao da zadrži posao dugo.

Istoričari danas smatraju da je glavni razlog za ovo piće kojem je Branvel bio sklon. Ima indicija i da je Branvel na jednom poslu zaveo majku dječaka kojem je bio tutor i da je otpušten kada je priča stigla do njenog muža.

Razočaran, Branvel se vraća u Havort (koji je danas muzej posvećen porodici Bronte) i potpuno se okreće piću i drogama. Njegovo ponašanje postaje sve iracionalnije i opasnije jer upada u delirijume izazvane alkoholom. Posljednje godine života otac je spavao sa njim pokušavajući da ublaži košmare.

Jedno pismo Šarlote Bronte govori kako je bijesna zbog bratovljevog ponašanja, ali i da je njihov otac bio veoma strpljiv prema svom razočaranom sinu. To je vrijeme kada njegove sestre uveliko pišu i kada se njihove novele objavljuju, ali danas se ne zna da li je Branvel uopšte bio svjestan njihovog uspjeha.

 

Branvelov način života vrlo brzo uzeo je danak i on je dobio tuberkulozu, kojoj su inače svi članovi porodice Bronte bili skloni. Jednog dana pronašli su ga onesviješćenog ispred kuće, a lokalni ljekar je konstatovao posljednji stadijum bolesti.

Branvel Bronte umro je 24. septembra 1848. Pričalo se da je preminuo na nogama, ogrnut pokrivačem, čisto da bi dokazao da se i to može i da je snaga ljudske volje nesalomiva. Bila mu je samo 31 godina.

Iste godine, u decembru od tuberkuloze je umrla je Emili Bronte, a sljedeće godine i njihova sestra En. Nadživjeli su ih otac i najstarija sestra Šarlota.

stilkurir.rs