Možda bi trebalo… Šta ako… Da sam samo… Ovako obično počinje začarani krug mozganja od kojeg nema baš nikakve koristi. “Knjiga protiv mozganja – kroćenje misli za početnike” njemačkog psihologa Bone Lee Švab pokušaj je da se objasni zbog čega mozgamo i kako da se oslobodimo ove štetne navike.

U intervjuu za ze.tt autorka opisuje mozganje kao razmišljanje u prazno.

“Stalno vrtimo istu temu u krug, bez ikakvog razultata. Teško nam je da se oslobodimo takvih misli, koje kao da nas usisavaju. One bitno utiču na to kako ćemo procijeniti i doživjeti situaciju u kojoj se nalazimo”, objašnjava ona.

Obično su to misli koje nas čine potištenim: zašto ne mogu da budem drugačija? Zašto nisam uradio ovo ili ono?

Postoji razlika između razmišljanja, koje je konstruktivno, i mozganja, kojim upravljaju štetni modeli razmišljanja koji cementiraju negativno doživljeno stanje.

“Tada posmatramo sebe i druge kritički, doživljavamo sebe manje vrijednim i zaklanjamo sebi pogled na mogućnosti rješavanja situacije, što nas čini pasivnim. Trošimo ogromnu energiju, jer mozak radi na najvećoj frekvenciji. Tuga, bijes i nemoć tipična su osjećanja koje mozganje uzrokuje”, kaže Bona Lea Švab.

Mozganje utiče na doživljaj sopstvene vrijednosti i ograničava sposobnost djelovanja. Ljudi koji stalno mozgaju izloženi su pojačanom riziku od anksioznosti i depresije, objašnjava psiholog. Ona ukazuje na to da mozganje donosi određeno olakšanje, ali samo na kratko:

“Imamo osjećaj da nešto radimo, da se hvatamo u koštac s problemom ili osjećanjem, čak i kada nema rezultata. Kratkotrajno olakšanje objašnjava zašto mu uvijek iznova pribjegavamo”, kaže ona.

Kako izaći iz začaranog kruga?

Dobra vijest je da je riječ o navici, koja postepeno može da se napusti.

“Odvikavanje je dugotrajan proces, ali se, u svakom slučaju, isplati. Cilj nije da zauvjek protjerate takve misli, to je utopija. Suština je u tome da manje patite zbog njih, a to ćete postići ako naučite da kontrolišete kada i koliko često će se takve misli javljati”, objašnjava psiholog.

Ona predlaže da se za početak napravi analiza aktuelne situacije.

Pitanja kojima treba da se pozabavite u prvih sedam dana su: kada mozgam, u kakvim situacijama i kako tada tačno izgledaju moje misli. Pribilježite šta izaziva takve misli i koje su to konkretno misli.

U drugoj fazi primijenite metodu zaustavljanja misli: čim primijetite da se pojavljuju destruktivne misli, pomislite, ili, još bolje, glasno recite: “Stop!”

“Odmah nakon toga budite aktivni. Bilo bi korisno da napravite spisak stvari, koje možete da uradite za kratko vrijeme: ispraznite mašinu za sudove, sortirajte dokumenta ili, nešto slično”, savjetuje psiholog.

Ako uspijete da ograničite vrijeme mozganja, imaćete više energije i više vremena, a te rezerve ćete moći da iskoristite za rješavanje problema koji stvarno stoje iza mozganja: kako da obezbijedim uticaj u konfliktnim situacijama? Kako da se ponašam u situaciji kada treba da donesem odluku? Kako da podnesem negativna osjećanja?

I za ovo postoje konkretne vježbe, koje treba da postanu sastavni dio vašeg života.

“Predlažem redovne razgovore sa prijateljima kojima možete da vjerujete ili partnerom. Pitajte ih: Kako ti to radiš? Razmjena iskustava pomaže i često donosi rasterećenje. Pridavanje manjeg značaja negativnim mislima i pretvaranje nezadovoljstava koja se kriju iza njih u pokušaje rješenja problema nije moguće preko noći, ali postepena promjena tokom vremena donosi stabilnost”, objašnjava Bona Lea Švab.