Video
Iako možda na prvu loptu pasivne kuće imaju prizvuk revolucionarne i inovativne građevinske tehnike, njihova gradnja je započeta osamdesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj. Ove kuće ne izgledaju ništa drugačije od drugih sličnih stambenih objekata, a ipak imaju mnogo niži negativan efekat na životnu sredinu zbog visoke energetske efikasnosti, komfora i zaštite od propadanja. Da li neka kuća ispunjava zahtjeve “pasivnosti”, odlučuje institut Passivhaus osnovan 1996. godine koji dodjeljuje odgovarajuće sertifikatej
Temelji, zidovi, krov, vrata i prozori su sastavni elementi pasivnih objekata, ali su oni ipak proizvedeni po različitim standardima koji obezbjeđuju manji gubitak energije iz prostora. Tome doprinosi i specifičan način gradnje!
Ono po čemu se pasivne kuće ipak značajno više razlikuju od običnih jeste što u njima nema radijatora ili podnog grijanja. Zagrijevanje prostora zimi, ali i hlađenje ljeti je prepušteno vazduhu iz spoljne sredine koji se, zahvaljujući sistemu ventilacije, dogrijeva ili hladi u skladu sa potrebama.
Stanari mogu da očekuju temperaturu oko 20 ºC zimi i 26 ºC ljeti bez uključivanja ventilatora ili grejalice.
Kako bi građevina bila svrstana među pasivne, ukupna godišnja potrošnja energije za grijanje, toplu vodu i sve kućne aparate ne smije da prelazi 120 kNjh po kvadratnom metru. Štaviše, cilj projektanata je da račune za električnu energiju u pasivnim domaćinstvima svedu gotovo na nulu.
Kako pasivne kuće to postižu?
Građevinu postavljaju prema jugu, biraju adekvatnu lokaciju, oblik, raspored prostorija. Zatim odlučuju o odgovarajućoj veličini i rasporedu vrata i prozora, implementiraju efikasan sistem pripreme tople vode, biraju elektronske aparate, LED rasvjetu i sadnju vegetacije, predlažući eventualnu upotrebu alternativnih energetskih izvora u projekat poput male solarne elektrane na krovu objekta. Da bi srećni dočekali mjesečne dažbine, vlasnici pasivnih porodičnih gnijezda ulažu i do 15 odsto više novca za konstruisanje ovakve kuće.
Kaže se da onaj ko ne plati na mostu, plaća na ćupriji. S obzirom na to da oni “plate” već na mostu, preko ćuprije prelaze gotovo džabe i investicija u “mostarinu” im se isplati nakon 7-8 godina života zbog malih režija i troškova održavanja u pasivnom domaćinstvu.
Priliku da dobiju epitet “pasivnih” objekata imaju i zgrade, bolnice, vrtići, pa čak i zoološki vrtovi.
Preporučeno
Procjenjuje se da stambene jedinice klasične gradnje trenutno troše i do pet puta više energije nego one u Evropskoj uniji. Pasivne kuće su idealno sredstvo za smanjenje energije s obzirom na veliku energetsku iscrpnost klasičnih stambenih objekata. Prvi pasivni stambeni objekat podignut je 2016.u Beogradu u Slancima i djelo je arhitekte Vladimira Lovrića.
