Najnoviji horor Korali Farže jednako je uznemirujući koliko je i vizuelno nezaboravan. Osvrt na ovaj film, objavljen u današnjem izdanju Guardiana, podsjeća na prizore koji jednostavno ne izlaze iz glave. Neki su groteskni, drugi mračno satirični, ali svi su upečatljivi na način koji ostaju u svijesti gledaoca dugo nakon odjavne špice. Među njima se izdvaja jedan: očna jabučica koja se cijepa na dva dijela, svaka polovina se bori za dominaciju u očnoj duplji. Ili možda još više uznemirujuća varijanta – oko koje rađa drugo oko, sudarajući se u haotičnoj apsurdnosti. Ovakvi trenuci definišu Supstancu, film koji je toliko visceralno uznemirujući da zaslužuje titulu najboljeg filma na dodjeli Oskara. Ali, naravno, to se neće dogoditi.

Radnja prati Elizabet Sparkl, koju tumači Demi Mur u ulozi koja bi joj mogla obilježiti karijeru. Nekadašnja holivudska zvijezda, sada fitnes guru u stilu Džejn Fonde, Elizabet pokušava da vrati mladost i karijeru. Odlazi na “The Substance”, misteriozni tretman koji obećava transformaciju – ali koji ima svoju cijenu. Da li je njen motiv taština, očaj ili nešto dublje, ostaje da se interpretira, a baš u tome leži jedna od najvećih snaga filma. Kritičari su raspravljali o njegovoj alegorijskoj poruci – potrošačkom kapitalizmu, standardima ljepote, egzistencijalnom strahu – ali i njegova nemogućnost da se svrstava u tipične kategorije čini ga još intrigantnijim.

Mjesecima prije premijere, The Substance je već izazivao veliku pažnju. Za razliku od većine filmova, koji zahtijevaju agresivni marketing da bi privukli publiku, ovaj je uspio zahvaljujući preporukama i riječima gledalaca. Rasprave su se vodile oko njegovog značenja, jezivih vizuala i smjelog pripovijedanja. Malo koji savremeni film inspiriše takvu organsku znatiželju.

Estetski doživljaj filma je neumoljiv i donosi vizuelni napad koji se urezuje u podsvijest. Od prvog kadra napuklog jajeta koje rađa savršeno jaje, do nadrealnog portreta Elizabet u njenom domu – prikazana kao religijska ikona i lovački trofej – The Substance gradi košmarnu estetiku. Ispred njenog prozora, bilbord njenog izmijenjenog, savršenog ja – Sue – nadgleda grad, korporativna vizija nedostižne ljepote. Film je prepun tjelesnog horora: gnojni čirevi izbijaju u raznim bojama, dojka raste iz sredine lica, a krvavo crveni hodnici mame zloslutnom namjerom. Ovo je horor u svom najgrotesknijem, ali i najumjetničkijem obliku.

Teško je sjetiti se nedavnog filma bogatijeg nezaboravnim vizuelnim trenucima ili jednog koji je tako otvoreno lošeg ukusa. Prvo je razlog zbog kojeg bi trebalo da osvoji Oskara; drugo je razlog zbog kojeg se to neće dogoditi. Horor filmovi rijetko dobijaju priznanje Akademije, iako je “Kad jaganjci utihnu” dobio Oskara za najbolji film (trijumf koji neki smatraju pripadajućim žanru kriminalističkog trilera). Ako bi Supstanca nekim čudom osvojila glavnu nagradu, to bi bio prvi pravi horor film koji je to postigao.

Povezani članci

Život

Džin Hekman ne želi da pogleda film koji mu je donio Oskara

Život

Da li je na pomolu prvi ozbiljan skandal zbog Oskara? Glumica optužila tim svoje konkurentkinje

Kultura

Bili Ajliš postala najmlađa osoba koja je osvojila dva Oskara

Ipak, osim žanrovskih karakteristika, Supstanca je i san svakog cinefila, pun omaža Isijavanju, Linčovim distorzijama prostora, pa čak i eha Džeksonovog “Bad Taste”. Izvođenje Margaret Kuali doslovno ruši internet, dok se Demi Mur ponovo izmišlja kroz sirovu, neustrašivu ulogu koja bi trebalo da je svrsta među ozbiljne kandidate za Oskara. Ali, ovo je film koji je predodređen da ostane kultni fenomen, a ne ljubimac nagrada. Previše je transgresivan, previše odbojan i, budimo iskreni, režirala ga je žena u žanru koji Akademija tradicionalno zanemaruje.

Ipak, pravi gubitnik je Holivud. Bez obzira na to da li će Supstanca osvojiti nagrade, nastaviće da živi na druge načine – šireći se ekranima, useljavajući se u umove i ostavljajući trag u noćnim morama publike. Meme-film, sa sopstvenim životom.