„Uskoro ću navršiti 72 godine. Danas sam šetala centrom Rijeke, dan je bio sunčan, ljudi su ispijali kafe, muž i ja smo ručali u maloj konobi, oko vrata me grijala ogrlica Ivane Knez, genijalne Makedonke. Shvatila sam da živim svoj apsolutno najbolji dio života. Ne opterećujem se budućnošću, znam da su mi dani odbrojani. Baš zato živim sad i ovdje. Šta će biti sjutra, neka o tome razmišljaju oni koji misle da su besmrtni. Ja znam, kako bi rekla velika književnica Izabela Aljende, da smrt stanuje u mom vrtu i da me čeka“, rekla je Rudan za pomenuti magazin.
„Neka čeka. U međuvremenu ću ispijati makijato bez kofeina, držati muža za ruku, gledati u more, putovati u Beograd, Zagreb, Skopje, Split, Novi Sad… i uživati u svakom trenutku“, dodala je ona.
Istakla je još da je cijelog života muči jedna tema, a to je – kako svijet osloboditi „gadova“ od kojih žene strepe dok ne umru.
Preporučeno
„Svaka žena, bez obzira na starost i status ima svog zlostavljača ako se ne pobrine da ga riješi. Mene je zlostavljao otac, pa prvi muž. Kada sam s njim raskinula bolesnu vezu, rekla sam sebi – Nikada više. Na svijetu ima mnogo dobrih muškaraca, treba znati izabrati ili treba znati živjeti bez njih. Mislim da je ovo drugo ipak bolji izbor. U ovoj knjizi je izašla priča mog života (Puding od vanilije, prim.aut)“, ispričala je Rudan.














