I prije nego što je postao holivudska zvijezda, Arnold Švarceneger već se bio obogatio i postao slavan.

Osim što je osvojio nekoliko titula na najprestižnijem međunarodnom takmičenju u bodibildingu “Mr. Olympia”, pokrenuo je niz uspješnih kompanija, emigrirao iz Austrije u Ameriku te posjedovao imanja širom SAD. U međuvremenu, bio je i guverner Kalifornije.

Danas, sa 71 godinom, jedna je od ikonskih holivudskih zvijezda te utjelovljenje američkog sna. Kao i većina muškaraca, i Arnold motivaciju za uspjeh u životu duguje ocu. Međutim, ne na način na koji biste to očekivali.

Naime, Arnold tvrdi kako ga je njegov otac Gustav motivisao da bude uspješan, ali ne zbog ohrabrujućih riječi ili očinske ljubavi, nego da mu dokaže kako nije bio u pravu kad ga je tukao.

Gustav je rođen u Austro-ugarskoj 1907. godine. Kao mnogi muškarci svog vremena, služio je u vojsci, a nakon rata bio je policajac.

Tokom Drugog svjetskog rata bio je član nacističke partije te je učestvovao u ratu na više frontova. Nakon što se Njemačka predala, Gustav se vratio u Austriju i ponovno radio policijski posao. Oženio se Aurelijom Reli Jadrni, a par je dobio dvoje djece – sinove Majnharda i Arnolda.

U intervjuu za “Fortune” 2004. godine Arnold je priznao kako ga je Gustav zlostavljao.

“Vukao me za kosu. Tukao me kaišem. Tako je bilo tad. Puno djece koje sam vidio slomili su roditelji, što je bio njemačko-austrijski mentalitet”, rekao je on.

Zlostavljanje, zbog kojeg je Arnold trebalo da bude poslušniji i ponizniji, imalo je sasvim suprotan učinak.

“Ja sam bio taj čija volja nije mogla biti slomljena. Postao sam pobunjenik“, rekao je, te otkrio da svaki put kad bi dobio batine, nije se žalio, nego je govorio da se bliži kraj.

“To neće potrajati jer ću se odseliti. Želim biti bogat. Želim biti neko”.

Uprkos zlostavljanju, Arnold ne mrzi svog oca (iako mu nije bio na sahrani), tvrdi u svojoj autobiografiji “Total Recall: My Unbelievably True Life Story”.

U knjizi kaže kako su za njegovu ambicioznost i uspjeh zaslužni očeva strogoća, cijeli njegov odgoj te činjenica da nije postojalo ništa što je želio u Austriji.

“Svaki put kad me udario. Svaki put kad je rekao da je dizanje tegova smeće, da bih trebao ići raditi nešto korisno kao cijepanje drva. Svaki put kad nije odobravao što radim ili me se stidio, ložilo me i motivisalo”, zaključio je, prenosi Index.hr.