Video
Jedan od najpoznatijih muzičara na svijetu, Goran Bregović potiče iz Sarajeva, živi u Parizu, voli Beograd i uvijek mu se vraća. Ako gleda porijeklo po ocu je Hrvat, a po majci Srbin, supruga mu je muslimanka, a sve tri ćerke su različite vjeroispovjesti. Iz ugla supruge Dženane Bregović i njega – to je izbor njihovih nasljednica.
Preporučeno
“Moja djeca kada su bila mala ona su u vrijeme Bajrama bili muslimani jer su se tada dobijali pokloni, a za vrijeme Božića i Uskrsa su bili hrišćani jer su i tada poklone dobijali. Sada više ne znam šta slave. Mislim da je samo srednja, koja je sada u pubertetu – budista. To mi, naravno, ne smeta. Moja djeca će biti Francuzi, mada vole da dolaze u naše krajeve i imaju drugarice ovdje. A za suprugu i mene je kasno, nas dvoje ćemo uvijek biti naši. Liječeni naši. Teško je u životu se od toga izliječiti”, rekao je prije nekoliko godina Bregović koji ima tri ćerke: Emu, Lulu i Unu. Jedna je muslimanka, druga je budista, a treća pravoslavne vjeroispovijesti.
Na pitanje u kom duhu je vaspitavao ćerke, bez zadrške je rekao:
“Vi treba da omogućite djeci da imaju slobodu izbora, kada biraju da budu svjesni šta biraju. Ostavljam im slobodu da li će biti religiozne ili ne.”
Najstarija ćerka Ema, rođena je u Parizu, Likovnu akademiju je završila u Nantu, a kaže da joj je ostalo još da završi master. Imala je nekoliko samostalnih izložbi u srpskoj i francuskoj prijestonici. Dok Lula i Una žive život pravih tinejdžerki, pohađaju srednju školu u Francuskoj, a ubrzo će početi sa studijama na jednom od Univerziteta u Francuskoj.
“Moj otac i mati su bili komunisti, tako da se u mom domu nisu slavili vjerski praznici, ali iznad mene je živio pravoslavni pop, tako da sam uvijek imao jaja za Uskrs. A istovremeno sam bio u takvom komšiluku da sam za Bajram uvijek slao komšijama kurban, to je meso od ovna koji se kolje za Bajram. Tako da sam tog dana i dobijao kurban. Bez obzira što sam bio u jednoj takvoj kući, Bog mi je redovno slao signale”, objašnjava najpopularniji jugoslovenski muzičar.
