
U treću nedjelju Vaskršnjeg posta pravoslavni hrišćani duhom se poklanjaju Časnom krstu. Na Krstopoklonu nedjelju iznosi se krst na sredinu crkve: poklonimo se krstu, cjelivajmo ga i sjetimo se smisla Krsta Hristovog.
Šta nam govori, na šta nas poziva Krst Hristov? Da se sjetimo Krsta kao izbora. Izbora od koga zavisi sve u svijetu i bez koga je sve u svijetu – trijumf zla i tmine.
“Na sud sam došao u svijet ovaj”, govori Hristos. Na tom sudu – sudu raspete Ljubavi, Istine i Dobra – stoji svako od nas.
Iznošenje krsta na Krstopoklonu nedelju svojevrsna je opomena na krajnji cilj našeg intenzivnog i produbljenog hrišćanskog života kojim živimo u te velikoposne dane.
Sjetimo se značaja i simbolike krsta Hristovog: sa jedne strane, to je Krst Hristov kao onaj odlučujući događaj kojim se završava zemaljski život i služenje Gospoda Isusa Hrista. Prvi smisao Krsta – smisao njegovog suda nad zlom ili, tačnije govoreći, nad lažnim dobrom u čijem se ruhu zlo neprestano pojavljuje u ovom svijetu, nad lažnim dobrom koje zlu objezbeđuje njegovu strašnu pobjedu na ovoj zemlji.
Otuda proizlazi i drugi smisao Krsta. Za Krstom, Hristovim dolazi naš krst, moj krst o kome je govorio Hristos: “Ko hoće da ide za mnom… neka uzme krst svoj… (Mk. 9,34)”. To znači da pred istim onim izborom pred kojim su one noći stajali svi – i Pilat, i rimski vojnici, i jevrejski vođa, i gomila, i svaki čovjek u toj gomili – stoji svako od nas uvijek i svaki dan svoga života.
Ali, svaki dan uzimati i nositi svoj krst ne znači samo trpeti teškoće i breme životno…
Preporučeno
To prije svega znači neprestano živeti u saglasju sa svojom savješću, živjeti u svjetlosti suda savjesti. Evo, i dan danas pred licem čitavog svijeta bezbožnici hapse ljude koji “nikakvoga zla nisu učinili”, muče ih, i biju, bacaju u tamnicu ili konc-logore. I sve to “po zakonu”, sve po poslušnosti i disciplini, sve “u ime poretka” i “za dobro svih”. I koliko je i dan-danas “Pilata” koji peru ruke, koliko je samo i dan danas vojnika koji se trude da ispune svoju vojničku disciplinu i koliko i dan danas ima ljudi koji poslušno i ropski urliču, ili u najboljem slučaju ćutke posmatraju taj trijumf zla u svijetu.kurir.rs












