Jovanka Broz uživala je veliku ljubav od strane Josipa Broza Tita, na čije ponašanje u braku je imala samo riječi hvale.

“Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni, tih posljednjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zbilja iskreno…”, ispričala je Jovanka jednom prilikom.

Kako je rekla, on je umio da bude jako pažljiv.

“Onako, na primjer, nekad kada nešto uspije da priredi i donese. Puno puta sam pričala o tome kako je dvadeset i više godina svako jutro kuvao kafu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro da spavam i on je to svaki dan radio. Rano se dizao, uzimao novine i dok on čita, imao je jedan espreso aparat, svaki bi mi dan skuvao kafu. Dvadeset godina to je činio za mene”, pričala je Jovanka.

Najpoznatiji bračni par bivše Jugoslavije samo odabrani su mogli da vide u opuštenoj atmosferi. U postelji nisu bili maršal i prva dama, već supružnici poput svih ostalih.

Jovanka se mnogo toga odrekla za svoju ljubav. Prihvatila je njegov posao kao svoje dijete koje nikada nije imala. U beogradskoj Užičkoj 15 provela je 35 godina.

“Tita sam srijetala nekoliko puta za vrijeme rata, ali to je uvijek bilo u prolazu. Prvi put sam ga upoznala u Drvaru prije desanta 1944. Za svakog našeg borca bio je doživljaj sresti svoga vrhovnog komandanta pa i za mene će to ostati uvijek u posebnom sjećanju. Iako ja tada nisam ni slutila da ću jednog dana postati njegova supruga”, Jovankine su riječi iz dokumentarca “Drugarica Jovanka”.

Na kraju rata, 1945. godine, dobila je poziv da dođe u Beograd i radi kao higijeničarka kod maršala. Na hiljade djevojaka stajalo bi u redu za takav poziv.

Ipak, nakon Titove smrti, za nju se sve promijenilo. U jednom danu izgubila je ljubav života, najmoćnijeg političara Jugoslavije i dom koji je poznavala. Ostala je potpuno sama, odbačena, izolovana i ponižena. S kakvim se prijetnjama suočavala samo ona zna. Opravdano se nakon Titove smrti bojala za život. Strah od zidova koji slušaju svaki njen udah i gledaju svaki njen pokret pratio ju je ostatak života.

Njena bajka se pretvorila u noćnu moru.

Izvor: 24sata.hr