Video
Marko Miljanov Popović je u mladosti bio perjanik kod knjaza Crne Gore Danila I Petrovića-Njegoša. Vojvodske oznake mu je dao crnogorski knjaz Nikola I Petrović-Njegoš, s kojim se kasnije razišao zbog političkih nesporazuma.
Ljubavni život
“Udaću se jedino za vojvodu Marka Miljanova!” Ove riječi je uporno kao na traci pred svojim roditeljima, porodicom i drugaricama, ponavljala devetaestogodišnja Stefanija- Stefa Danilović, ćerka nikšićkom trgovca hercegovačkog porekla Luke Danilovića.
“Muči dijete! Da ti nijednu reč više čuo nisam!” Prekorio bi je otac, koji bi posle začuđen zbog ćudi svoje ćerke, uz ono pljeskanje šakom o čelo, često znao sebi da promrmlja u bradu: “Oh, lude detinje- đavolje glave… Em djetinja, em ženska!? Ču nje? Ona će za vojvodu Marka?!
Ipak, Stefa je bila nepokolebiva… Koristila je svaku Bogom danu priliku da baš pred svim ljudima, i znanim i neznanim, govori o svojoj ljubavi prema Marku Miljanovu.
Govorila je to sa djevojačkim stidom i rumenilom u obrazima, često spuštajući pogled. Stidljivo, ali opet i odlučno, ponekad i drhtavim glasom ponavljala je svoju životnu pjesmu: ” Nema meni ljubavi, ni sreće mojim djevojačkim snovima bez vojvode Marka…”
Ta Stefina priča, brzo se proširila po cijelom gradu Nikšiću, a čini se još brže po cijeloj Crnoj Gori, i poput eha koji se odbija od brda do ušiju svakog Đetića, išla je ruku pod ruku sa jednom drugom pričom… Onoj o Stefanijinoj ljepoti!
Da, Stefa je bila nestvarno lijepa...
Ali, bez obzira na Stefinu ljepotu, ali i na dobru finansijsku poziciju njene porodice, kao i za udadbu već uveliko zrelih 19 godina, prosci su u širokom luku zaobilazili kuću Danilovića.
Stefina priča o ljubavi prema Marku Miljanovu, više nego bilo šta drugo tjerala je neženje… Mislili su: Šta ako je stvarno obećana vojvodi Marku? Ili, šta ako Marko čuje za nju, pa je poželi…? Ko će normalan i pri zdravoj pameti na crtu Marku Miljanovu?!
A zapravo, Stefanija- Stefa Danilović, do tada nikada u svom životu nije vidjela Marka Miljanova. Zaljubila se u priču i legendu o slavnom junaku, perjaniku i vojvodi. U priču o čovjeku- najhrabrijem vitezu svoga roda kome se bez razlike dive i prijatelji i neprijatelji. A Marko Miljanov je tada već bio u srednjim četrdesetim godinama, udovac, pri kraju svoje vojničke karijere.
Markova prva žena Milosava, preminula je posle 18 godina njihovog zajedničkog života. Marko je iz braka sa njom imao tri ćerke: Anđu, Milicu i Joku, a kakav je bio prema ženama, najbolje govori činjenica da je svojim ćerkama mimo prakse i patrijahalne tradicije tog vremena, obezbijedio najbolje moguće školovanje na Cetinju…
Stefi je sve to bilo poznato… Znala je da je Marko udovac, da je više nego duplo stariji od nje… Znala je sve, sem kako Marko izgleda… A to joj je bilo i najmanje bitno.
Djevojačko srce, čisto, nevino i iskreno, zaljubilo se u vrline slavnog junaka. I znate kako to ide- kada čovjek nešto dovoljno iskreno želi, onda se i Bog potrudi pa pomogne! Stefin otac Luka, koji je do tada tek izviđenja poznavao Marka, srećući ga par puta, imao je priliku da ga bliže upozna. Kada se to desilo, pozvao je vojvodu Miljanova u svoju kuću na ručak.
Do Marka su tada već stigle priče o Stefanijinoj nestvarnoj ljepoti- koju Nikšić ne pamti, ali i o tom da kći trgovca Danilovića pred svima priča kako će joj baš on, Marko Miljanov biti suprug. Marko nije znao šta da očekuje… Otišao je na ručak u dom Danilovića, i kada je vidio Stefu- njenu ljepotu, stas, držanje i bistar pogled, legenda kaže da je neustrašivi vojvoda pred kojim je i Đavo molio Boga za milost, prvi put osjetio drhtavicu u glasu i koljenima.
“Blago onom đevojko, radi koga ćeš ti ostaviti oca i majku…” Jedva je uspio da progovori vojvoda. Stefa, uplašena, ali i odlučna odgovorila je: ” Nije kod nas običaj da se đevojke nude muškarcima, ali ja nudim svoje srce i ruku tebi vojvodo Marko!” I tako…
Desilo se nešto što Crna Gora nikada nije vidjela: djevojka je zaprosila muškarca…
Stefa i Marko prvo su živjeli u Podgorici- nakon oslobođenja tog grada od Turaka… Marko je bio prvi gradonačelnik (guverner) oslobođene Podgorice; a nakon njegovog političkog razmimoilaženja sa dinastijom Petrović-Njegoš, odnosom sa knjazom Nikolom, sele se u Markov rodni Medun (Kuči).
Stefa i Marko nisu skrivali svoju ljubav.
U javnosti su često izlazili držeći se za ruke ili čak zagrljeni, što je u tom vremenu bio nesvakidašnji egzibicionizam. Marko je znao da svoje komšije i prijatelje ostavi u čudu kada bi javno, potpuno spontano i prisno poljubio Stefu! “Gle poluđelog vojvode Marka!? Eh, šta žena učini od čovjeka…?! Pa, on je skroz otišao k Vragu od kada je sablju zamijenio sa onim pisanijem!”, govorili su ljudi.
Stefa i Marko nisu previše marili za to… Njihovu ljubav niko i ništa nije mogao da pokoleba. Čak i kada je kao dijete preminuo njihov sin, ostali su privrženi jedno drugom… Marko se uz Stefinu podršku u 50. godini života opismenio, i tako je uspješnu i slavnu karijeru vojskovođe, zamijenio ništa manje uspješnom i slavnom karijerom književnika!
Marko Miljanov Popović Drekalović umro je od raka 1901. godine. Poslednje što je napisao bio je njegov testament…
“Ostavljam sve svojoj ženi Stefi u potpunu svoju vlast, da joj to pravo niko i nikad ne može okrnjiti i osporiti. Nego je i sad ovlašćujem da može našim imanjem potpuno u svoju korist raspolagati, pošto je njena zasluga da se steklo i sačuvalo to što imamo… Na slučaj moje smrti, a ako moju zakonitu ženu Stefu posluži sreća da se uda za drugog, to ovde pomenuto imanje, ostaje nasledstvo njeno i njene djece ako je Bog s tim usreći: uopšte da bude kako ona sama nađe za dobro i korisno po nju.”
Nakon Markove smrti, Stefa nije uslišila njegovu želju i svoju sreću nije potražila kraj drugog muškarca… Ostala je vjerna svojoj najvećoj i jedinoj ljubavi… Marku je podigla prelijepi spomenik na tvrđavi u Medunu gdje je vojvoda sahranjen…
Živjela je skromno i povučeno, i gotovo svakodnevno je posećivala njegov grob. Pričali su mještani da su u sred decembra i januara viđali Stefu kako se probija kroz smetove i odlazi na grob svojoj ljubavi. Znala je da sedi ili stoji pored groba satima, da priča, ćuti, često i da plače. Prvi put kada meštani nisu vidjeli Stefaniju par dana na Markovom grobu, bilo im je jasno da su njih dvoje ponovo zajedno, samo na nebu…
Preporučeno
Ovog puta zauvijek. Stefanija- Stefa Miljanova Popović, rođena Danilović, preminula je 1914. godine.
