Iako je za svakoga pomisao na Franca Kafku povezana sa sumornim i bizarnim svijetom iz njegovih priča, veliki praški pisac ostavio je za sobom, u svojim dnevnicima i pismima, mnogo intimnih zapisa o svojim unutrašnjim nemirima i ljubavnim jadima. Mnogi od njih savršen su prikaz otuđenih ljudskih odnosa koji su naročito uzeli maha u decenijama nakon što su napisani.
Preporučeno
„Volim je i ne mogu sa njom da razgovaram, uhodim je da je ne bih sreo”, zapisao je Kafka..
“Volio sam djevojku koja je i mene voljela, ali morao sa da je ostavim. Zašto? Ne znam. Bilo je to kao da je okružena oružnicima koji su koplja držali napolje uperena. I kada bih joj se približio, naletio bih na šiljke, bivao ranjen i morao da uzmaknem. Mnogo sam stradao.
Da li je za to djevojka bila imalo kriva?
Ne vjerujem, ili sam čak siguran da nije. Poređenje od maločas nije bilo potpuno, pošto sam i ja bio okružen oružnicima koji su koplja držali okrenuta unutra, naime prema meni. Kad god bih se primakao djevojci, naletio bih najprije na koplja svojih oružnika, već tu je moje napredovanje bilo zaustavljeno. Možda do djevojčinih oružnika nikad nisam ni dospio, pa ako bi trebalo da sam i dopro, onda to već krvareći od svojih kopalja i bez svijesti.
Da li je djevojka ostala sama?
Ne, neko drugi je prodro do nje, lako i ničim sprječavan. Iscrpljen sopstvenim nastojanjima, gledao sam na to onako ravnodušno kao da sam vazduh kroz koji su se njihova lica nagla jedno na drugo u prvom poljupcu.”
Video