Hrvatska književnica Vedrana Rudan objavila je novu kolumnu i u njoj kritikuje novopečene poznate majke koje se ne utrkuju pred kamerama i pojavljuju na različitim događajima.

“Ne podnosim Velike Mame. Ne znate o čemu govorim? U Hrvatskoj žive “zvijezde” od kojih većina “živi” od odlazaka na kojekakve “evente”. Organizator im plati sitnu lovu za pojavljivanje. Pa tako na premijerama loših pozorišnih predstava, otvaranja parfimerija, poslastičarnica i restorana gledamo uvijek iste njuške.

Uglavnom su to žene koje pokazuju pozajmljene modele naših “slavnih kreatora” i frizure naših “slavnih frizera” koje su platili organizatori “velikih” dešavanja. Hrvatska je ozbiljna zemlja.

U njoj cvijetaju kultura, gastronomija, frizeraj, manekenstvo, poslastičarstvo i sve ostalo što inače cvjeta u Francuskoj, Italiji i zemljama razvijenim poput naše.

Slikanje Mama iz hrvatskog šoubiznisa bilo bi tužno da nije žalosno

U ovo doba Dobra koje lebdi u vazduhu dok “adventi” Hrvatskom haraju poput kuge, novorotkinje raznježeno pričaju o svojoj dječici. Njihove “princeze” u pink izdanju poziraju u naručju svojih majki, ako majke imaju muža onda ih nosi tata. “Prinčeve” u kolicima vozi mama. Teško da bi mogla da nosi dete teško 12 kilograma i da bode po asfaltu štiklama od 12 centimetara.

Sirote novinarke moraju da love okolo zvijezde i pitaju ih “kako je to biti majka”.

Uskoro će Isus postati beba, zato je majčinstvo ovih dana sou hot. Mame obučene u pozajmljene “kreacije” počinju da pričaju o majčinstvu. Ono ih je “oplemenilo”, “promijenilo”, “prvi put znaju šta je to bezuslovna ljubav”, šta je to “istinski užitak”.

“Istinski užitak” je kada tata i ja svake večeri ušuškamo našu princezu koja obožava kolače iz poslastičarnice “Cvetić”, na sebi nosi pidžamice marke “Patkica” jer te pidžamice ne izazivaju alergije koju kod naše curice držimo pod kontrolom kremicom “Antialergić”.

Suze nam naviru na oči od ganuća kad naše čedo stavimo u krevetić marke “Lagansančić” dok u ručicama drži medu iz prodavnice “Meda & Meda”.

Nisu sve hrvatske Velike Mame samo sirotice koje u iznajmljenim krpicama pokušavaju da opstanu vulgarno reklamirajući sve što sponzor položi oko njih i njihovih kućnih ljubimaca

Ima i uspješnih mama koje ne moraju za hleb da govore kako je njihova princeza luda za haljinama marke “Ljubav mamina”.

Danas je sve roba..

Bogate mame znaju da se lova najlakše zarađuje prodajom svoje dječice dok su u pelenama i na sisi. Ionako se siročići ne mogu braniti.

Bilo bi zanimljivo kada bi za koju godinu neka od tih Velikih Mama na nekom portalu napisala kako ju je njen petnaestogodišnji sin udario jer mu nije dana dve hiljade kuna za patike i kako je tatu svog djeteta našla u klinču sa sinom svoga komšije.

Modernim majkama dijete je “projekat”

One se njime ili opsesivno bave ili o njemu, ako imaju posla, opsesivno govore. Besposlene ne znaju da li bi bilo bolje da bilo šta rade, djeca nisu nešto čemu treba dvadeset i četiri sata dnevno ugađati.

One koje rade od jutra do sutra glupim intervjuima koje čitaju budale poput mene poručuju kako je “majčinstvo” vrhunac njihovog života.

Uspješne žene vraćaju se kući kada njihovo dijete spava. Uspavala ga je poslepodnevna dadilja ili cjelodnevna baka. U njegovoj blizini nema Velike Mame jer Velika Mama ne bi bila velika da je Velika Mama

Biti Velika Mama, velika onako kako to opisuju naše uspješne gospođe, ne može istovremeno biti i velika umjetnica, poslovna žena, pisac sapunica ili glumica u sapunicama.

Zato postoje lažne mame kojima je profesija da budu “mame” umjesto Velike Mame. Na ogromnu sreću “prinčeva” i “princeza”. Imena tih mama rijetko se spominju.

Zločesta sam prema ženama?

Nisam, samo mrzim glupu potrebu svake žena koja je iz sebe jednom ili više puta u životu izbacila tri ili četiri kilograma žive vage da šest mjeseci ili godinu dana nakon porođaja govori kako je to njen “najveći uspjeh”. To? Uspjeh? O uspjehu na tu temu može da se govori kada “princeza” ili “princ” navrše bar dvadeset i pet godina.

Roditeljstvo je krvav posao. KRVAV! Ogorčena sam jer sam stara, a godinama sam se nadala da će se žene promijeniti i jednog dana prestati da budu jeb*ne glumice. I jeb*ne lažljivice. I jeb*ni našminkani, utegnuti kostur. Da će prestati da budu predmet, a postanu ličnost.

Lutke čak i ne shvataju da su pročitane, napisala je ona.