To je bio povod da razgovaramo sa Vesnom Pećanac glumicom i udovicom Živka Nikolića.
“Moj Živko… Kako je on bio miran i tih čovjek”, kazala je Vesna sa sjetom u očima i tokom razgovora se nekoliko puta prekstila dok je pričala o njemu.
“Mislila sam da se više nigdje neću javno pojavljivati, a onda me je ovo podiglo, ohrabrilo. Koliko meni, koliko svima nama nedostaje Živko. Da nas napusti u 49. godini! A, mogao je mnogo. On je bio genije”, kaže Vesna.
Svaki dan su bili zajedno. Disali su kao jedno. Bili su jedno. Gdje jedno zapne, drugo nastavi. Njegova smrt je dotkula. Nije vjerovala da će tako rano otići.
“Nisam bila hrabra. Nisam dalje mogla bez njega. Onda su uslijedili napadi novinara. Svašta su pisali. Bila sam ljuta. Ali svako ima svoj obraz. Oprostila sam im. Otišla sam u crkvu kod svog duhovnika. Govorila sam mu šta me tišti, išla i na časove mikrobootike. Sada sam uspjela čim sam ovdje.
Krupne crne oči, pogled u daljini i blagi osmijeh i dalje krase i dalje je krase. Nikada nije bila previše ambiciozna. U filmovima svog supruga rijetko je igrala, ali nikada nije tražila da igra, još manje je tražila glavne uloge.
“Ja bih u njegovim filmovima igrale i one žene što tjeraju stoku”, kaže Vesna.
I sada, 17 godina nakon njegove smrti Živko je svakog trenutka sa njom, nosi ga u svojim mislima.
” Život sa Živkom je bio kao bajka”, zakljičuje Vesna Pećanac.
Preporučeno
magazininina.me