Video
Istorija „bijelog sporta“ prepuna je kontraverznih događaja, što, priznaćete, i ne čudi, jer je to igra rivalstva, novca i opsesivnosti. Nešto što će zauvjek promijeniti istoriju tenisa dogodilo se 30. aprila 1993. godine na turniru u Hamburgu. Bio je to događaj koji je uticao na to da dotadašnja najbolja teniserka sveta, Monika Seleš, više nikada ne dostigne vrhunac teniskog uspjeha…
Preporučeno
Čudo od djeteta
„Mala Mo“, kako su je zvali svi obožavaoci tenisa pa i oni koji nisu bili njeni fanovi, rođena je 2. decembra 1973. godine u Novom Sadu. Bivša jugoslovenska, a kasnije i američka profesionalna teniserka mađarskog porijekla, je sa 19 godina već imala devet Grend Slem titula. To ju je, već tada, činilo jednom od najboljih teniserki ikada.
{youtube}o_MEa_XnfhM{/youtube}
Osvojivši „Rolan Garos“ sa 16 godina postaje najmlađa igračica koja je osvojila Otvoreno prvenstvo Francuske. Posebno je bila dominantna početkom 90-ih (1991. i 1992. godine) kada je osvojila šest Grend Slemova i izbila na prvo mjesto VTA liste (11. mart 1991. godine).
Tenisom je počela da se bavi sa svega šest godina. Sa 11 godina osvaja prestižni turnir u Majamiju „Oranž Boul“. Godine 1986. sa roditeljima odlazi u SAD i upisuje čuvenu tenisku akademiju Nika Bolitijerija. Karijera joj je od samog početka krenula uzlaznom putanjom. Njena odlična igra lijevom rukom i besprijekoran bekhend fascinirali su, ne samo tenisku već i čitavu sportsku javnost. „Čudo od djeteta“ je kosilo protivnice bez milosti što govori podatak da je od 1991. do 1993. igrala u čak 33 finala od 34 turnira na kojima je učestvovala, osvojivši 22 titule.
Svaki poen je važan
Ono što je Moniku izdvajalo od ostalih teniserki jeste njena nevjerovatna psihološka snaga u ključnim trenucima meča. Iako je bila tek tinejdžerka, u momentima kada se meč lomio, ona je znala da ostane hladne glave.
Ubojiti bekhend nije je nikad izdavao. Čak i kada je gubila sa velikom razlikom.
Mala Mo je pomjerala granice ljudske izdrživosti i tako pravila velike preokrete kojima je i onu neutralnu publiku pridobijala. Početkom 90-ih bila je u žiži javnosti, na naslovnim stranama časopisa, magazina… Na intervjuima je obično govorila kako je svaki poen važan, nebitno da li je prvi ili posljednji. Žrtvujući djetinjstvo i odričući se svega Monika je izgradila svoj put i stvorila sebi jasan cilj.
Svoj život je posvetila tenisu i kao svaki profesionalni sportista željela je pobkedu više.
Kako je tenis individualan sport u njega morate uložiti više sopstvene psihičke energije i morate umjeti da kontrolišete svoj takmičarski duh. Zato je i rivalstvo u ovom sportu izraženije ili bar tako nama gledaocima djeluje jer svaki igrač ispred sebe ima direktnog protivnika.
Rivastvo između Monike Seleš i njemačke teniserke, Štefi Graf, počelo je 1989. godine kada je njemačka teniserka savladala Moniku u polufinalu na Otvorenom prvenstvu Francuske. Na istom takmičenju godinu dana kasnije Monika odnosi veliku pobjedu, ovoga puta u finalu i tako uspijeva da se revanšira njemačkoj teniserki.
Već 1991. godine Mala Mo preuzima prvo mjesto na VTA listi od Štefi Graf. Grafova je doživjela još jedan veliki poraz od Monike 1992. godine takođe u finalu Otvorenog prvenstva Francuske. Duele ove dvije teniserke obilježili su veliki mečevi koji će biti upamćeni u istoriji tenisa.
Kobna 1993.
Godina 1993. je za Moniku Seleš počela sasvim dobro. Ona je na Otvorenom prvenstvu Australije u finalu savladala, svoju najveću rivalku, Štefi Graf. Tom pobjedom se učvrstila na prvom mjestu VTA liste osvojivši treći put u svojoj karijeri ovo takmičenje.
Treba napomenuti da je Monika tada imala nepunih 20 godina i da je iz godine u godinu ispisivala istoriju bijelog sporta nižući nevjerovatne uspjehe. Mnogi sportski analitičari prognozirali su da ukoliko Monika nastavi ovim tempom postaviće nedostižne ciljeve budućim generacijama.
Na turniru u Hamburgu 30. aprila 1993. godine Monika Seleš je igrala protiv Magdalene Malejeve. Novosađanka je vodila 1:0 u setovima. Na pauzi između gemova u drugom setu gledalac iz publike je prišao Moniki i zario joj nož u leđa, između lopatica.
{youtube}XxR6jFIkyp0{/youtube}
Čuo se vrisak i jauk a onda je Monika od šoka ustala, otišla do terena i rukom opipavala krvavu ranu, potom se spustila i legla na šljaku.
Većina gledalaca pomislila je ono najgore. I zaista, scena je i bila takva, kobni trenutak mogao je da je košta života.
Nesrećna teniserka odmah je prebačena u bolnicu dok je publika u nevjerici napuštala Rotebaum arenu. Rana je bila duboka 1,5 cm, ali se Monika iznenadno brzo fizički oporavila. Međutim psihička rana mučila je godinama. Trauma koju je doživjela nije mogla da joj izađe iz glave. Njena psiha bila je uzdrmana.
Napadač, Ginter Parhe, bio je opsjednuti navijač Štefi Graf. Kako je bio umno poremećen i izjavivši na sudu da je samo htio da onesposobi Moniku kako bi njegova miljenica bila prva osuđen je na dvije godine zatvora. Međutim, Parhe ipak nije zatvoren jer mu je odobrena uslovna kazna uz obrazloženje da je psihički neuračunljiv, pa je dvije godine proveo na psihijatrijskom posmatranju.
Turnir u Hamburgu nije prekinut kako su svi očekivali. Nastavljen je sasvim normalno kao da se ništa nije dogodilo.
Cijela karijera jedne super talentovane teniserke razbila se u paramparčad tog prohladnog dana u Hamburgu.
Oporavak Monike Seleš
Trauma je ostavila trajne posljedice na život Male Mo. Monika je uspjela da se vrati na teren i to osvajanjem „Rodžers kupa” u Kanadi ali dalji nastavak karijere nije bio ni blizu vrhuncu koji je imala prije napada. Uspjela je da osvoji još samo jedan Grend Slem trofej 1996. godine na Otvorenom prvenstvu Australije.
Kako kaže, tog kobnog dana nije izgubila samo karijeru već i nevinost. Do tada je vjerovala u pravdu i u ono da ukoliko u nešto ulažeš svim svojim bićem i žrtvuješ sve da će ti se vratiti uspjesima. Na njenom putu ka zvijezdama nedostajala je sreća.
Moniku Seleš ćemo ipak pamtiti po nevjerovatnim uspesima koje je ostvarivala kao jako mlada teniserka, po osmjehu poslije svakog poena i po fascinantnoj energiji kojom je ovaj sport učinila ljepšim.
