Video
“Čekaj me, i ja ću sigurno doći”, kaže jedan stih koji uliva nadu svima koji dobro poznaju zanat čekanja. Iako pametan čovjek ne želi da čeka ni godinu dana, nobelovac Ivo Andrić jednu je ženu čekao punih dvadeset godina, prenosi Buka.
Preporučeno
Ona se zvala Milica Babić i bila je supruga njegovog prijatelja Nenada Babića. Budući da je Andrić bio neženja, Milica je bila domaćica na prijemima kod slavnog književnika. Bio je zaljubljen u nju, te se stalno udaljavao od nje znajući da je njihova ljubav zabranjena.
Nakon gotovo 20 godina poznanstva, Nenad Babić je preminuo 1957., a Andrić više nije znao kako da sakrije svoju naklonost prema Milici. Godinu kasnije njih dvoje su se vjenčali, a Andrić je otkrio da je “Jelena, žena koje nema” zapravo Milica Babić, supruga njegovog prijatelja.
Kada se 1961. godine pojavio na dodjeli Nobelove nagrade, pratila ga je Milica. Nažalost, ljubav je trajala puno kraće od čekanja. Zbog teškog oblika artritisa Milica je pila ljekove koji su joj oslabili srce i preminula je 1968. godine.
Poznavatelji lika i djela Iva Andrića kažu da se nakon njene smrti predao i više nije imao volje za životom, a pokopali su ga kraj nje sedam godina kasnije.
