Video
Novo genomsko istraživanje pokazuje da su spoljašnji smog i čađ povezani sa DNK mutacijama koje uzrokuju rak pluća – uključujući već poznate mutacije kod pušača, kao i nove, specifične za nepušače. Što je neko više bio izložen zagađenju, naučnici su u njegovim tumorima pluća pronalazili više mutacija, prenosi RTS.
Uprkos tome što ovi nalazi ne znače da zagađenje vazduha direktno izaziva rak pluća, oni doprinose sve većem broju dokaza koji ukazuju na tu mogućnost.
„Svjedočimo ovom zabrinjavajućem trendu porasta raka pluća kod osoba koje nikada nisu pušile, ali ne znamo zašto. Naše istraživanje pokazuje da je zagađenje vazduha snažno povezano sa istim tipovima DNK mutacija koje inače povezujemo sa pušenjem“, objašnjava biomolekularni naučnik Ludmil Aleksandrov sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu.
Ova obimna međunarodna analiza obuhvatila je genome tumora kod 871 osobe sa četiri kontinenta koje nikada nisu pušile i koje još nisu primale terapiju.
Oni koji su živjeli u regionima sa visokim nivoom zagađenja bili su znatno skloniji mutacijama TP53 i EGFR gena, kao i kraćim tjelomjerima.
Anomalije TP53 i EGFR gena su obilježja karcinoma pluća, naročito onih koje pokreće SBS4 mutacija, a skraćene tjelomjere povezujemo sa ubrzanim starenjem.
U ovom istraživanju, nepušači izloženi većem zagađenju imali su skoro četiri puta veću vjerovatnoću da pokažu genetski potpis SBS4, u poređenju sa onima iz čistijih sredina.
S druge strane, pasivno pušenje, iako poznat rizik za rak, pokazalo je samo blago povećanje broja genetskih mutacija.
„Ako pasivno pušenje ima mutageno dejstvo, ono je vjerovatno preslabo da bi bilo otkriveno sadašnjim alatima“, kaže genetičar Tongvu Žang iz američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI).
Međutim, zagađenje vazduha i aktivno pušenje imali su snažnu vezu sa DNK mutacijama.
U SAD-u danas, 10 do 20 odsto slučajeva raka pluća javlja se kod osoba koje nikada nisu pušile ili su popušile manje od 100 cigareta u životu.
Naučnici dugo sumnjaju da zagađenje vazduha igra ulogu, ali tačno kako sitne čestice u vazduhu djeluju u poređenju sa duvanskim dimom, još uvijek nije sasvim jasno.
Kao pakla cigareta dnevno
Neki istraživači tvrde da je disanje zagađenog vazduha ekvivalentno pušenju jedne paklice dnevno, ali se ti zaključci uglavnom zasnivaju na opservacionim studijama.
Tekuće istraživanje ide korak dalje i fokusira se na molekularne mehanizme. Upoređeni su genomi tumora 871 nepušača sa tumorima 345 pušača, kako bi se otkrile sličnosti i razlike.
Većina nepušača sa rakom pluća imala je adenokarcinom, najčešći tip raka pluća. Oko 5 odsto njihovih tumora pokazalo je SBS4 mutacioni potpis.
Pored toga, 28 odsto nepušača pokazalo je novi genetski potpis SBS40a, koji nije otkriven kod pušača. Porijeklo ovog mutacionog mehanizma je i dalje nepoznato, ali se čini da nije povezano sa faktorima iz okruženja.
„Vidimo ovaj potpis u velikom broju slučajeva, ali još ne znamo šta ga pokreće. Ovo je nešto sasvim novo i otvara potpuno novu oblast istraživanja“, kaže Aleksandrov.
Ovo istraživanje se oslanja na regionalne nivoe zagađenja, što znači da ne može pouzdano utvrditi koliko je svaki pojedinac bio direktno izložen česticama. Takođe, neki učesnici koji su tvrdili da nikada nisu pušili možda su u stvarnosti pušili više nego što su prijavili.
Uprkos tim ograničenjima, rezultati se poklapaju sa drugim dokazima koji ukazuju da čađ i smog mogu pokrenuti razvoj tumora slično kao i hemijska jedinjenja iz duvanskog dima.
„Ovo je hitan i rastući globalni problem koji pokušavamo da razumijemo kod osoba koje nikada nisu pušile“, kaže epidemiološkinja Marija Tereza Landi iz NCI.
Preporučeno
Istraživački tim, koji je studiju objavio u časopisu Nejčer, nada se da će proširiti studiju na genome tumora iz raznovrsnijih, globalnih populacija.
