Video
Taj osjećaj može djelovati gotovo nevjerovatno. Kao da naš organizam ima ugrađen budilnik koji zna kada treba da nas probudi. Međutim, iza ovog fenomena ne krije se nikakva misterija. Naše tijelo posjeduje izuzetno precizan sistem za regulaciju sna i budnosti, a on može da predvidi vrijeme kada inače ustajemo.
Jedan od ključnih mehanizama je cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki ritam koji približno prati ciklus od 24 sata.
On utiče na mnogo više od samog spavanja. Određuje kada smo pospani, kada smo najbudniji, kako se mijenja tjelesna temperatura, pa čak i kada se određeni hormoni luče u većoj ili manjoj količini.
Glavni sat ovog sistema nalazi se u dijelu mozga koji se zove suprahijazmatično jedro. Ono prima informacije o svjetlosti iz očiju i na osnovu njih pomaže tijelu da razlikuje dan od noći.
Zato se naše tijelo, čak i kada ne gledamo na sat, može pripremati za buđenje u određeno vrijeme. Ako svakog jutra ustajemo približno u isto vrijeme, organizam počinje da prepoznaje obrazac.
Na primjer, ako radnim danima ustajemo u 6:30, poslije izvjesnog vremena tijelo počinje da se priprema za buđenje prije tog trenutka. San postaje lakši, određene tjelesne funkcije se mijenjaju, a hormonski sistem počinje da nas postepeno uvodi u stanje budnosti.
Posebno je značajan kortizol, hormon koji učestvuje u odgovoru organizma na stres, ali ima i važnu ulogu u normalnom jutarnjem buđenju. Njegov nivo prirodno počinje da raste prije nego što se probudimo.
Zbog toga buđenje ne mora da izgleda kao nagli prelazak iz dubokog sna u potpuno budno stanje. Organizam se često zagrijava za buđenje još dok spavamo.
Preporučeno
Ako mozak očekuje da ćemo ustati u 7:00, a alarm je podešen upravo na to vrijeme, moguće je da se nekoliko minuta ranije nalazimo u lakšoj fazi sna. Tada je dovoljno malo unutrašnje ili vanjske stimulacije da otvorimo oči.
