Po predanju, Isus Hrist se nakon vaskrsenja ponovo javio učenicima, a Tomi se posebno obratio da pruži ruku i dodirne mu rebro, kako više ne bi bio nevjeran. Toma nije bio samo nevjeran, već je imao problema sa vremenom.

U Novom zavjetu je zapisano da je jedini od apostola zakasnio na pogreb Presvete Bogorodice, pa je na njegovo insistiranje grob otvoren. Tada se vidjelo da je njen grob prazan, da se Bogorodica uznela u nebo, a da je u grobu ostao samo sveti pokrov, koji je kasnije prenesen u Carigrad.

Srbi za Svetog Tomu pričaju da je, kad su sveci dijelili uloge, on uzeo pečat od oblaka, ali ne donosi oluju, već dragocjenu kišu. Vjeruje se da Sveti Toma, ako se naljuti, može jednog dana da donese drugi potop, ali kako ga nadgleda Presveta Bogorodica, to neće biti uskoro.

Tomindan se u mnogim krajevima slavi kao krsna slava. Slave ga dunđeri i drvodelje kao esnafsku slavu, pa na taj dan ništa ne rade, kao i bačvari, kolari, stolari, užari, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.

U nekim krajevima se veruje da Sveti Toma štiti vjernike od vukova.

Postoji stara srpska izreka “Sveti Toma, sjedi doma”, pa se na ovaj dan nigdje ne ide (izuzev u crkvu), i to je najvažniji običaj koji bi na današnji dan trebalo ispoštovati.