Video
Posude za isporuku svježe pečene pice postoje najmanje od 19. vijeka, kada su napuljski pekari stavljali svoje proizvode u višeslojne metalne stvari poznate kao stufe, a zatim ih slali uličnim prodavcima. Tada su posude bile okrugle i napravljene od bakra.
Ambalaža za jednokratnu upotrebu počela je da se razvija u Sjedinjenim Državama nakon Drugog svetskog rata. U to vrijeme pica postaje sve popularnija i kada su pokrenute prve usluge dostave pice.
U početku su pokušavali da isporučuju pice u jednostavnim valovitim kutijama, sličnim onima koje se koriste u poslastičarnicama, ali su se one često savijale ili čak lomile na dva dela.
Drugi su pokušali da pice stave na tanjire i da ih transportuju u papirnim kesama. Ovo je djelimično riješilo problem. Međutim, bilo je gotovo nemoguće isporučiti više od jedne pice u jednoj torbi.
Patent za pakovanje sličan onom koji danas koristimo prvi put se pojavio 1963. godine. Ali postavlja se pitanje: zašto je kutija u obliku četvorougla, a ne okrugla kao pica? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan.
Radi se o ekonomičnosti i praktičnosti i, naravno, uštedi materijala. Kutije su lakše i jeftinije za proizvodnju jer su napravljene od jednog lista kartona. Lako se prave i lako se slažu i čuvaju. Međutim, neko vrijeme su kompanije pokušavale da prilagode dizajn samoj pici, piše 24 sata.hr.
Preporučeno
Tokom godina, kompanije su pokušavale da promijene industriju isporuke pice prototipovima okruglih kutija za picu. Godine 2004. inovator po imenu Džon Harvi smislio je okruglu kutiju za picu pod nazivom Presseal, za koju je mislio da čuva svježinu bolje od običnih kutija i sprečava da sve klizi. Međutim, pronalazak se pokazao problematičnim upravo zbog načina proizvodnje, prenosi Danas.rs.
