Životna priča Merime Njegomir: ZA PET GODINA RODILA ČETVORO DJECE, pjesma „Ivanova korita“ je kruna njene karijere…

Pjesma „Ivanova korita“ koju je Merima snimila 2001. godine na izuzetno tih i nenametljiv način postala je veliki hit, što je vrlo neobično. Iako je pjevačica nastavila da snima pjesme i albume, poslije te 2001. godine, nijedna pjesma nije uspjela da nadmaši popularnost „Ivanovih korita“, piše Biografija.org.

Ona ima vrlo raznolik repertoar pjesama, pjeva pjesme na dvadeset stranih jezika od kojih se posebno izdvajaju one na ruskom jeziku. Njen repertoar čine i izvorne pjesme šumadijskog i vranjanskog melosa, sevdalinke, starogradske pjesme i crnogorske pjesme. Dobitnica je Vukove nagrade za doprinos srpskoj kulturi. Dobila je nagrade Zlatni mikrofon Radio Beograda i Zlatna značka Kulturno prosvetne zajednice. Osvojila je više od dvadeset nagrada na muzičkim festivalima širom bivše Jugoslavije.

Od 2009. godine radila je kao odgovorni urednik narodnih redakcija Muzičke produkcije i PGP RTS-a gdje je radila na očuvanju tradicionalne muzike. Snimila je više od stotinu izvornih pjesama za Radio Beograd i time dala svoj doprinos očuvanju ove muzike. Zahvaljujući svom radu i umjetničkom doprinosu dobitnica je nacionalne penzije Srbije.

Djetinjstvo i obrazovanje

Odrasla je u ulici Božidara Adžije na Kalvariji, pored Željezničke pruge, na Novom Beogradu. Rođena je 9. novembra 1953. godine u Beogradu kao Merima Kurtiš. Išla je u Osnovnu školu „Majke Jugovića“. Kao učenica, bila je izuzetno aktivna u sportu i pohađala skoro sve sportske sekcije u školi.

Posebno se izdvojila ritmička gimnastika. U ovom sportu bila je vrlo uspješna i predstavljala je svoju školu na gradskim, republičkim i saveznim takmičenjima. Kada je bila drugi razred osnovne škole pokazala je interesovanje za muziku. Vidjela je jedan oglas za upis u muzičku školu i poželjela je da se upiše. Međutim, majka joj to nije dozvolila. Smatrala je da muzička škola Merimi oduzeti mnogo vremena i da će na taj način zapustiti svoje redovne školske obaveze. U školi je bila vrlo nestašno dijete. Učila je samo one predmete koje je voljela, a matematika joj nije bila jača strana.

Zanimljivo, kada je bila peti razred osnovne škole Merima je željela da pjeva u školskom horu, ali je nisu primili. Smatrala je da lijepo pjeva, ali da je bila isuviše stidljiva, te se kao takva nije uklapala u ovaj muzički hor. Tada je prestala da mašta o muzičkoj karijeri. To je trajalo sve do njene osamnaeste godine.

Ljubav i talenat ka pjevanju Merima je naslijedila od majke koja je imala izuzetno lijep glas i sluh za muziku. Odrasla je u porodici koja je cijenila tradicionalne vrijednosti, majka joj je porijeklom iz Bosne, a otac iz Makedonije. Ima brata i sestru. Kada je bila u pubertetu, sa četrnaest godina, njeni roditelji su se razveli. Njena majka je napustila porodični dom sa Meriminom sestrom koja je tada imala pet godina, dok su Merima i njen mlađi brat ostali sa ocem. Život joj se tada mnogo promijenio.

Morala je da brine o ocu i bratu, naučila je da kuva, kao i da obavlja sve kućne poslove. Majka i sestru je viđala povremeno. Njena majka se ponovo udala i dobila još jednog sina, Meriminog polubrata. Poslije osnovne škole željela je da upiše Gimnaziju u Zemunu. Otac joj je rekao da to ne dolazi u obzir, da mora upisati zanat, kako bi što prije mogla početi da radi jer on nije mogao da ih izdržava. Tako je Merima završila Ugostiteljsku školu. Na ekskurziji u srednjoj školi, dok su putovali vozom za Sloveniju, Merima je zapjevala. Njenim drugarima iz škole se to dopalo, pa je od tada redovno pjevala kada su se družili.

Po završetku Ugostiteljske škole, Merima nije željela da radi taj posao, pa je upisala Višu turističku školu.

Muzička karijera

Jedan slučajan susret u poznatom beogradskom restoranu odredio je Merimin život. Kada je imala osamnaest godina izašla je sa prijateljima u jedan restoran na muziku. Društvo je bilo izuzetno veselo, pa im je prišao čovjek iz orkestra i razgovarao sa njima. Merima je u šali rekla da pjeva mnogo bolje od njihovog pjevača, a onda su joj ponudili da baš ona zapjeva umjesto njega što je i prihvatila. Bio je to njen prvi nastup pred publikom.

Dva mjeseca kasnije, muž i žena koji su vodili ovaj orkestar, kontaktirali su Merimu i došli kod nje kući da razgovaraju sa njenim ocem. Rekli su mu da ima vrlo talentovanu kćerku i pitali da li bi ona mogla da nastupa sa njima. Njen otac se naljutio i to nije dozvolio. Uprkos tome, nekoliko dana kasnije, Merima je nazvala ovaj bračni par i prihvatila ponudu. Nakon nekoliko proba, 1. maja 1972. godine, Merima je sa orkestrom „Citadela“ otputovala u Ključ u Bosni gdje je trebalo da nastupaju u jednom lokalu nekoliko mjeseci.

Međutim, tu su se zadržali tek nekoliko dana jer se vlasnik restorana ljutio što je Merima početnica i ne zna veliki broj pjesama. Dobili su novi poziv i otputovali u Podgoricu. U hotelu „Podgorica“ nastupali su dva mjeseca. Svako poslijepodne Merima je slušala pjesme na gramofonu i učila tekstove, zapisivala ih u svesku. Vrlo brzo je sve naučila i njen repertoar je bio veći. U tom periodu Merimin otac se mnogo ljutio i smatrao je da će njegova kćerka osramotiti porodicu Kurtiš. Za očeve riječi Merima nije marila, pa je po povratku u Beograd upisala srednju Muzičku školu „Kosta Manojlović“ u Zemunu koju je i završila.

Nakon dvije, tri godine od prvog nastupa počelo je mnogo da se priča o Merimi kao ozbiljnoj pjevačici. Pjevala je u „Romanitaru“, jednom od najekskluzivnijih beogradskih restorana, kada ju je primijetio Svetomir Šešić Šele iz Radio Beograda i pitao je Merimu da dođe i snimi neke probne pjesme u studiju. Kada je prvi put došla u Radio Beograd bila je oduševljena. Snimila je dvije probne pjesme „Bisenija kćeri moja“ i „Idem putem, pjesma se ori“. Kada ih je preslušala komisija, odmah su ih prihvatili i odlučili da to ne bude probni već trajni snimak. To je bio početak, poslije su uslijedila snimanja za radio i televiziju, snimanja albuma, a osvajala je razne prestižne nagrade na festivalima.

Festivali i nagrade

Na takmičenju mladih pjevača „Njihova prilika“ 1978. godine, koje su organizovali TV novosti i RTV Beograd, učestvovala je i Merima. Od 184 pjevača koja su tokom cijele godine učestvovali na ovom takmičenju Merima je sa još jednom koleginicom osvojila i podijelila prvo mjesto zahvaljujući glasovima publike. Uslijedila je i pobjeda na muzičkom festivalu na Ilidži na kojem su prije Merime pobjeđivali veoma popularni pjevači u bivšoj Jugoslaviji, što je za nju bila potvrda da je na pravom putu i da je publika zaista voli i cijeni njen rad. Pjevala je pjesmu Milutina Popovića Zahara „Uspomena još si samo“. Merima je tada već bila udata i imala je jedno dijete.

To za nju nije bila prepreka da niže uspjehe na privatnom i poslovnom planu. Poslije ovih prvih nastupa na festivalima Merima je tokom cijele svoje karijere njegovala ljubav ka festivalima i nastupima na istim. Osvojila je brojne nagrade i priznanja. Izdvaja se Vukova nagrada za doprinos srpskoj kulturi koju je dobila 2005. godine. Osim ove nagrade, izdvajaju se i Estradna nagrada Srbije, Zlatna značka Kulturno prosvetne zajednice, Zlatni mikrofon PGP RTS, Ambasador pjesme u Nišu, Zlatna tamburica, pjevačica godine 1993. i 1996. godine. Osvajala je prva mjesta na festivalima „Mesam“, „Ilidža“, „Zlatni sabor“, „Zlatiborska pjesma“. Posljednja u nizu ovih nagrada je prva nagrada na festivalu „Valandovo“ koju je osvojila 2018. godine što govori o tome da Merimin rad i doprinos traju u kontinuitetu svih ovih godina.

Albumi

U svojoj muzičkoj karijeri koja traje još od davne 1972. godine Merima Njegomir je snimila više od 25 albuma.

Kada je upoznala Predraga Živkovića Tozovca 1977. godine, on joj je komponovao prve dvije pesme koje je objavila za Jugoton. Tada počinje njena zaista uspješna muzička karijera tokom koje je svih ovih godina ostala vjerna narodnoj muzici i svojom idejama njegovanja narodne muzike.

Koncerti na Kolarcu

U toku i poslije ratnih devedesetih godina Merimi nije bilo lako. Bila je razvedena, sama sa četvoro djece, a atmosfera u beogradskim restoranima i hotelima, nije joj bila prijatna. Zbog toga je odlučila da održi koncert na Kolarcu i da se izdigne iz te situacije. Ona je prva pjevačica narodne muzike koja je održala koncert na Kolarcu i po tome je postala prepoznatljiva. Kasnije je povodom 30 godina umjetničkog rada održala koncert na Kolarcu 2002. godine. Dvije godine kasnije opet je napunila Kolarac na velikom koncertu. Povodom 35 i 40 godina rada održala je koncerte u prepunom Sava centru. Te koncerte je održala 2007. i 2012. godine. Posljednji koncert na Kolarcu održala je u martu 2015. godine.

Privatni život

Merima Kurtiš udala se 1979. godine za Milana Njegomira i od tada nosi prezime Njegomir. Svog muža Milana upoznala je kada je imala 21 godinu. Udala se za njega poslije pet godina veze, a njen muž je tada imao 42 godine. Merima je govorila da je to bila ljubav na prvi pogled, a svog muža opisuje kao vrlo lijepog, pametnog i zgodnog muškarca. On se ranije nije ženio. Merima mu je za pet godina rodila četvoro djece, kćerke Milicu, Jelenu i Ljubicu i sina Marka.

U tom periodu je snimila i četiri albuma. Imala je veliku energiju i želju da radi, ali i da se ostvari na majčinskom planu. Sve je radila uporedo, a imala je jednu ženu koja joj je nekoliko godina pomagala oko čuvanja djece. Merima nije izbjegavala nastupe. Nastupala je čak i dok je bila trudna, i nekoliko mjeseci nakon porođaja. Izbjegavala je samo da putuje negdje dalje od Beograda ili da ide na turneje koje iziskuju više dana u nizu.

Sa Milanom je bila u braku 16 godina, do 1995. godine. I nakon razvoda ostali su u dobrim odnosima, a njegova smrt u avgustu 2019. godine duboko je potresla Merimu.

Nakon razvoda, sva djeca su ostala sa Merimom i nije joj bilo nimalo lako.

Bilo je teških trenutaka, a često i manjka novca. Ipak, Merima je uspjela djeci sve da obezbijedi zahvaljujući svom talentu i muzičkoj karijeri. Djecu je školovala i izvela na pravi put. Njena kćerka Milica krenula je majčinim stopama i okušala se kao pjevačica. Završila je radio i televizijsku produkciju. Ona je kreativna umjetnica. Najstarija kćerka Ljubica završila je Ekonomski fakultet na kojem je i magistrirala, Jelena je arhitekta enterijerista, a Marko je završio državni Pravni fakultet. Merima se ostvarila i kao baka, a prvo unuče je rodila njena kćerka Jelena 2011. godine.

Veza sa Dragoljubom Markovićem

Poslije razvoda Merima je imala nekoliko veza, ali se nije eksponirala u javnosti. Držala je do svog ugleda i nije željela da se o njenom ljubavnom životu piše u novinama. Ipak, veza sa biznismenom Dragoljubom Markovićem najviše je zainteresovala javnost. Dragoljub i Merima bili su prije svega prijatelji, a potom i ljubavni par oko godinu dana. Iako su mnogi mediji poslije njihovog raskida, govorili da se par razveo, Merima je sve demantovala i rekla da se za njega nikada nije udala i da nisu živjeli zajedno.