Mnogima je na pomisao vjenčanja prva asocijacija slika žene u dugoj bijeloj haljini s istaknutim prstenom. Vjekovima su se svi aspekti vezani za vjenčanja smatrali ženskim. Tek u prošlom vijeku došlo je do promjene da i muškarci budu dio stare tradicije i nose prsten koji će označavati da su u braku.
To je rezultat potrošačkog kapitalizma, desetljeća feminizma, poslijeratnih osjećaja i drugih istorijskih, društvenih i ekonomskih faktora. Vjenčane burme za mladoženju uvedene su kroz masovne medijske kampanje “muških zaručničkih ili zaručničkih prstenova” 1926. godine.
Prema članku Vicki Howard “Prsten pravog muškarca” kampanje su uglavnom ideje crpile iz tradicionalnih simbolika vezanih za prstenje, koristeći rodni jezik i slike kako bi se nametnula ideja muškog prstena kao heteroseksualne tradicije.
Pored toga, u Drugom svjetskom ratu došlo je do dramatičnog pomaka u pogledu američkog društva prema ženama. Kako su muškarci izrađeni, žene su bile odgovorne za održavanje porodičnih finansija. Kao rezultat toga, radna snaga je vidjela priliv žena, a javnost ih je pohvalila zbog svoje kompetencije i inteligencije.
Preporučeno
Potom su uslijedile kampanje, gdje su trgovci maksimizirali osjećaje u teškim vremenima. Prsten koji su trebali nositi muškarci bili su predstavljeni kao simbol predanosti.
Video