Video
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović početkom ove sedmice isticao je kako će povodom Botuna ‘presjeći’ pošto dobije mišljenje Agencije za zaštitu životne sredine, odnosno njene komisije, na elaborat o procjeni uticaja tog postrojenja na životnu sredinu.
Mišljenje je stiglo juče. I bilo je pozitivno. Doduše, prekjuče je lider Demokratske narodne partije Milan Knežević, koji oponira pomenutom projektu na toj lokaciji, saopštio da je takva odluka već donijeta. Demantovali su ga iz Agencije, navodeći da će o svemu raspravljati dan kasnije. A pošto su raspravili – dali su ‘zeleno svjetlo’ za postrojenje u Botunu.
Podgorička vlast sada ima ‘odriješene ruke’
Preciznije, u komisiji je bilo sedam članova, među kojima šest doktora nauka. Analizirali su, kako je navedeno iz Agencije, svaki pristigli komentar, pri čemu su se i dodatno potrudili kako bi razmotrili kompletnu situaciju, uključujući i poruke iz Botuna.
Direktor Agencije Milan Gazdić juče je, po objavi mišljenja, podsjetio kako se trenutno enormna količina otpadnih voda sliva u Moraču bez bilo kakvog procesa ‘prečišćavanja’, a o samom postrojenju već smo nebrojeno puta čuli. Mijenjale su se vlasti u Podgorici, pojedine su u novijem periodu poručivale i kako su spremne da razmotre alternativnu lokaciju, no na kraju bi zaključak uvijek bio isti – postrojenje ne predstavlja bilo kakav rizik.
Podgorička vlast sada, reklo bi se, ima ‘odriješene ruke’ da počne sa realizacijom projekta koji je već godinama u zastoju. Međutim, donekle apsurdno – unutar podgoričke većine, zapravo, nema konsenzusa povodom postrojenja, dok opozicija podržava projekat. Naravno, treba dodati i to da je čitav projekat i urađen u doba kada je aktuelna gradska opozicija bila vlast. Tada je, uostalom, i obezbijeđen grant Evropske unije vrijedan 30 miliona eura.
Od prve procjene o premašenim kapacitetima do mosta sa kolektorskim cijevima
Potražimo li pomoć u medijskim hronikama iz prošlog vijeka, saznaćemo da je u ondašnjem Titogradu još krajem sedamdesetih prvi put pominjano kako kapacitet kolektora više ne zadovoljava u potpunosti potrebe grada, čija se populacija u to vrijeme rapidno uvećavala. Gotovo pola stoljeća kasnije – kolektor je najcrnja ekološka tačka u samom glavnom gradu.
Najzad, Botun je kao lokacija prvi put pominjan u uvodnoj deceniji ovog vijeka. Tokom prošle su aktivnosti intenzivirane, izrađen je projekat i djelimično su obezbijeđena sredstva, a u ovoj dekadi počeli su i pojedini radovi. Podsjetimo – kod kolektora je prije četiri godine izgrađen most u čijem su trupu dvije velike cijevi koje će ubuduće služiti za ‘transfer’ otpadnih voda sa jedne na drugu obalu Morače. A još preciznije – od postojećeg kolektora do budućeg postrojenja.
Iz Botuna i dalje poručuju da neće popustiti
Sa druge strane, mještani Botuna – koji je pripao nedavno formiranoj Opštini Zeta – i dalje ostaju pri svom stavu. Neće dopustiti gradnju postrojenja.
Ali, i u slučaju tog sela, potrebno je vratiti se u prošlost.
Iole upućenijim žiteljima Podgorice i okoline nijesu strani ekološki problemi sa kojima su decenijama suočeni žitelji Botuna. Njihove su ‘muke’ počele gradnjom Kombinata aluminijuma, a još preciznije – formiranjem bazena crvenog mulja, od kojih jedan uopšte i nema korito.
Ta je ekološka bomba bila uzrok brojnih problema u Botunu, ali i okolini. Zemljište i biljke na njemu, ali i bunari u njegovoj dubini, postali su toksični. Poljoprivreda je na mnogim imanjima potpuno zamrla. Kod stoke je dolazilo do najrazličitijih devijacija. I najzad, 2003. godine – nakon nalaza stručnih službi o štetnim posljedicama po zdravlje – tridesetak porodica iseljeno je iz naselja Velji Brijeg, naspram samog bazena.
I sva ta istorija možda i objašnjava zbog čega su u Botunu toliko skeptični prema novom projektu.
Pamtimo, doduše, i to da su po promjeni vlasti na državnom, a potom i na gradskom nivou, mnogi rukovodioci mještanima Botuna obećavali da će razmotriti alternativne lokacije za postrojenje, pa i da projekta neće biti bez “sveopšteg” konsenzusa. Pojedini su lično dolazili u Botun, drugi su mještane primali po kabinetima.
Od ranijeg stava, međutim, ne odustaje ni već pomenuti Knežević, ali ni Opština Zeta.
“Nećemo dozvoliti gradnju po cijenu rušenja vlasti, državne ili lokalne, ili odlaska u zatvor”, kazao je u emisiji “Reflektor” ove sedmice predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović.
Šta će biti sa većinom u Podgorici?
Najzad, ostanu li i jedni i drugi pri svome, pitanje je šta će biti sa podgoričkom vlašću.
“Ako krene gradnja postrojenja, predložiću Klubu odbornika DNP-a da napusti većinu u Podgorici”, prošle je sedmice kazao Knežević, pošto je Mujović objelodanio da je on zapravo bio saglasan sa projektom tokom sastanka koji su u avgustu imali sa ambasadorom EU Johanom Satlerom.
Najzad – ukoliko bi sve rezultiralo odlaskom odbornika DNP-a, onda bi podgorička vlast ostala bez većine. Pritom, treba imati u vidu da su i vlast i opozicija sa državnog nivoa nedavno u Skupštini digli ruke za izmjene zakona kojima su svi lokalni izbori ‘pomjereni’ za 2027. godinu.
Preporučeno
Međutim, novija nas je prošlost već ‘naučila’ da je u našim političkim okvirima sve moguće – pa tako ni ovog puta ne treba donositi preuranjene zaključke.
