Video
Završetak pregovora do kraja 2026. i članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji 2028. godine ostaju politički cilj Vlade, uz podršku Evropske komisije.
Za građane koji planiraju da se zaposle u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili nekoj drugoj članici, važno JE razlikovati datum ulaska Crne Gore u EU od trenutka kada će moći da koriste sva prava koja proizlaze iz članstva.
Jedno od najvažnijih jeste sloboda kretanja radnika, koja građanima država članica omogućava da se zapošljavaju u drugim članicama pod jednakim uslovima kao domaći radnici. Međutim, pristupni ugovori mogu sadržati prelazne mjere kojima se privremeno odlaže puna primjena tog prava za građane nove članice.
MODEL ČETIRI PLUS TRI PLUS DVA – DEVET GODINA JE MAKSIMUM, A NE OBAVEZNO ČEKANJE
Zvanična zajednička pozicija EU za Poglavlje 2, koje se odnosi na slobodu kretanja radnika, usvojena je 12. juna 2026. godine. Pregovori o tom poglavlju privremeno su zatvoreni 15. juna, ali to ne znači da su sva pravila konačna: Savjet EU izričito navodi da dogovori o pojedinačnim poglavljima nijesu konačni dok se ne postigne ukupni sporazum o pristupanju.
U dokumentu se navodi da su za Crnu Goru predviđene prelazne mjere slične onima koje su primjenjivane na ranije države članice. Model je podijeljen u tri faze.
Prva traje četiri godine od pristupanja. Tokom tog perioda pojedine države članice mogu zadržati nacionalna pravila kojima uređuju pristup crnogorskih državljana svom tržištu rada. Da bi primjenjivale takve mjere, potrebno je da o tome obavijeste Evropsku komisiju prije datuma pristupanja.
Druga faza može trajati do kraja sedme godine članstva. Prije njenog početka preispituje se funkcionisanje prelaznih mjera, a države koje žele da nastave njihovu primjenu moraju o tome ponovo obavijestiti Komisiju.
Treća faza predstavlja izuzetak koji može produžiti ograničenja do kraja devete godine. To je moguće ako država i nakon sedme godine zadržava ograničenja i suočava se sa ozbiljnim poremećajima na tržištu rada ili prijetnjom takvih poremećaja, uz propisano obavještavanje Evropske komisije.
Dakle, model 4+3+2 ne znači da će svi crnogorski građani čekati devet godina da bi mogli da rade u EU. Države mogu otvoriti tržišta ranije, a prelazne mjere ne moraju primjenjivati sve članice. Konačna pravila biće utvrđena pristupnim ugovorom.
Važno je i da prelazni period ne znači automatsku zabranu zapošljavanja. U državama koje zadrže ograničenja pristup tržištu rada može zavisiti od njihovih nacionalnih propisa, što može podrazumijevati radne dozvole ili druge postupke.
HRVATSKO ISKUSTVO: NJEMAČKA DVIJE, SLOVENIJA PET, AUSTRIJA SEDAM GODINA
Hrvatska je postala članica EU 1. jula 2013. godine, ali njeni građani nijesu odmah dobili slobodan pristup tržištima rada svih članica.
Za Hrvatsku je važio model 2+3+2, odnosno prelazni period od najviše sedam godina. Evropska komisija je u izvještaju o prvoj fazi primjene tih mjera navela da su države mogle zadržati nacionalna pravila tokom prve dvije godine, a zatim ih produžavati pod propisanim uslovima. Ograničenja su morala konačno prestati najkasnije 30. juna 2020. godine.
Razlike među državama bile su značajne. Njemačka je hrvatskim državljanima omogućila slobodan pristup tržištu rada 1. jula 2015, dvije godine nakon pristupanja Hrvatske. Slovenija je ograničenja ukinula 1. jula 2018, poslije pet godina, dok je Austrija to učinila 1. jula 2020, nakon sedam godina.
Hrvatski primjer pokazuje da članstvo u EU ne mora značiti da se sva nacionalna tržišta rada istovremeno otvaraju građanima nove članice.
Za Crnu Goru to znači da bi, čak i ako postane članica 2028. godine, mogućnost zapošljavanja bez radne dozvole mogla zavisiti od države u koju građanin želi da ode i odluka koje ta država donese u skladu sa pristupnim ugovorom.
VAŽAN IZUZETAK ZA GRAĐANE KOJI VEĆ RADE U EU
Zvanična pregovaračka pozicija predviđa i posebnu zaštitu za dio radnika koji već budu zaposleni u nekoj članici u trenutku pristupanja Crne Gore.
Crnogorski državljani koji tada budu zakonito radili u određenoj članici i budu imali najmanje 12 neprekidnih mjeseci pristupa njenom tržištu rada zadržaće pristup tom tržištu i tokom primjene prelaznih mjera, pod uslovima iz dokumenta. Slično pravilo predviđeno je za one koji nakon pristupanja ostvare najmanje 12 neprekidnih mjeseci rada na tržištu članice koja primjenjuje ograničenja.
Međutim, to pravo ne znači automatski i slobodan pristup tržištu rada svih ostalih država članica koje zadrže ograničenja. Takođe, predviđeni su uslovi pod kojima se stečeno pravo može izgubiti ako radnik dobrovoljno napusti tržište rada te države.
Zbog toga će za građane koji već žive i rade u inostranstvu biti važno da prate konačni pristupni ugovor i pravila konkretne države, a ne samo datum ulaska Crne Gore u EU.
BEZ RADNE DOZVOLE NE ZNAČI BEZ DRUGIH USLOVA
Slobodan pristup tržištu rada ne treba poistovjećivati sa automatskim priznavanjem svake diplome ili profesionalne licence.
Kod regulisanih zanimanja, među kojima su ljekari i pojedine druge zdravstvene profesije, mogu biti potrebni priznavanje stručnih kvalifikacija, ispunjavanje profesionalnih uslova i upis u odgovarajuće registre. Za neke profesije postoje evropski sistemi automatskog priznavanja, ali i oni podrazumijevaju ispunjavanje propisanih kriterijuma.
Građani će morati da vode računa i o administrativnim pravilima boravka. Prema opštim pravilima EU, država domaćin može zahtijevati registraciju boravka ako građanin druge članice ostaje duže od tri mjeseca.
Članstvo u EU takođe ne znači automatski i ulazak u Šengen. Hrvatska je postala članica Unije 2013, a šengenskog prostora tek 1. januara 2023. godine. Njeni građani su, dakle, mogli da koriste slobodu kretanja radnika u državama koje su otvorile svoja tržišta mnogo prije nego što je Hrvatska pristupila Šengenu.
Preporučeno
TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.
