Rang-lista evropskih zemalja prema visini minimalne zarade značajno se, međutim, mijenja kada se nominalni iznosi prilagode razlikama u troškovima života, odnosno standardu kupovne moći (PPS).

Eurostat je objavio podatke o minimalnim zaradama za drugu polovinu 2026. godine, prema kojima je samo osam od 29 evropskih zemalja povećalo bruto minimalnu zaradu između januara i jula 2026. godine, dok je inflacija u eurozoni u istom periodu iznosila 3,2 odsto. To znači da su radnici koji primaju minimalnu zaradu u više zemalja realno izgubili dio kupovne moći, posebno tamo gdje je inflacija bila izraženija, prenosi Euronews.

Posmatrano nominalno, Luksemburg ima najvišu bruto mjesečnu minimalnu zaradu u Evropi, koja u julu 2026. iznosi 2.771 euro. Među članicama Evropske unije najniži minimalac ima Bugarska – 620 eura. Kada se uključe i zemlje kandidati za članstvo u EU, najnižu minimalnu zaradu ima Ukrajina, sa 169 eura.

Kada je riječ o raspodjeli minimalnih zarada, pet zemalja ima bruto mjesečni minimalac veći od 2.000 eura. U devet zemalja minimalna zarada kreće se između 1.000 i 2.000 eura, ali je većina bliža donjoj granici tog raspona, dok samo jedna zemlja ima minimalac veći od 1.500.

U čak 15 zemalja bruto mjesečna minimalna zarada niža je od 1.000 eura, što znači da više od polovine država za koje postoje podaci pripada ovoj grupi. Među njima je sedam zemalja kandidata za članstvo u EU.

Pet zemalja sa minimalnom zaradom većom od 2.000 eura

Pored Luksemburga, u grupi zemalja sa najvišim minimalnim zaradama nalaze se Irska (2.391 euro), Njemačka (2.343 eura), Holandija (2.338 eura) i Belgija (2.234 eura). Francuska je odmah iza njih sa minimalnom zaradom od 1.867 eura.

Srednju grupu čine Slovenija (1.482 eura), Španija (1.425 eura), Litvanija (1.153 eura), Poljska (1.119 eura), Kipar (1.088 eura), Grčka (1.073 eura), Portugal (1.073 eura) i Hrvatska (1.050 eura). Većina ovih zemalja po visini minimalca bliža je granici od 1.000 nego 1.500 eura.

Na dnu liste izdvajaju se Ukrajina i Moldavija sa minimalnim zaradama od 169, odnosno 313 eura, dok sve ostale zemlje imaju minimalac iznad 500 eura.

Četiri zemlje kandidata za članstvo u EU imaju višu minimalnu zaradu od Bugarske. To su Turska (621 euro), Sjeverna Makedonija (624 eura), Crna Gora (670 eura) i Srbija (743 eura).

Malta (994 eura), Estonija (946 eura), Češka (923 eura), Slovačka (915 eura) i Mađarska (906 eura) imaju minimalne zarade koje su blizu granice od 1.000 eura.

Kako se mijenja rang-lista kada se uračuna kupovna moć

Poredak zemalja prema minimalnim zaradama značajno se razlikuje kada se plate preračunaju prema standardu kupovne moći (PPS) u odnosu na nominalne iznose. Istovremeno, razlike između zemalja postaju znatno manje.

Standard kupovne moći (PPS) omogućava pravednije poređenje, jer koristi vještačku valutu koja pokazuje šta ljudi zaista mogu da priušte u svakoj zemlji. U teoriji, jedan PPS trebalo bi da omogući kupovinu iste količine robe i usluga u svim državama.

Posmatrano prema PPS-u, minimalne zarade kreću se od 705 u Albaniji do 2.164 u Njemačkoj. Podaci za Ukrajinu i Moldaviju nisu dostupni, dok se podaci za Tursku odnose na jul 2025. godine.

Iza Njemačke slijede Luksemburg (2.108 PPS), Holandija (2.023), Belgija (1.922) i Irska (1.756).

Francuska, Slovenija, Španija i Poljska takođe imaju minimalne zarade veće od 1.500 PPS.

Unutar Evropske unije, najnižu minimalnu zaradu prema standardu kupovne moći ima Estonija, sa 935 PPS, odmah ispred Letonije sa 938 PPS.

Turska i Bugarska takođe imaju minimalne zarade ispod 1.000 PPS.

Pojedine zemlje kandidati za članstvo u EU imaju bolje rezultate od više država članica kada se zarade posmatraju prema kupovnoj moći. Sjeverna Makedonija (1.142 PPS) i Srbija (1.094 PPS) nalaze se ispred sedam članica EU, uključujući Maltu, Slovačku, Mađarsku i Češku.

Rumunija i Sjeverna Makedonija najveći dobitnici

Kada se uporede rang-liste prema nominalnim minimalnim zaradama i prema standardu kupovne moći u 27 zemalja, najveći napredak bilježe Rumunija i Sjeverna Makedonija.

Rumunija se pomjera sa 20. na 12. mjesto, dok Sjeverna Makedonija napreduje sa 24. na 16. poziciju, što je rast od osam mjesta za obje zemlje.

Značajan napredak bilježe i Srbija, koja se pomjera za pet mjesta, kao i Hrvatska i Bugarska, koje napreduju po tri pozicije na listi prema kupovnoj moći.

Najveći pad bilježi Estonija, koja sa 16. pada na 26. mjesto, dok Letonija, Češka i Kipar gube po četiri pozicije.

Od ukupno 29 zemalja obuhvaćenih analizom, samo osam je između januara i jula 2026. povećalo minimalne zarade u nominalnom iznosu, odnosno u domaćoj valuti. To su Sjeverna Makedonija (6,9 odsto), Rumunija (6,8 odsto), Estonija (6,8 odsto), Belgija (5,8 odsto), Grčka (4,5 odsto), Luksemburg (2,5 odsto), Francuska (2,4 odsto) i Holandija (1,9 odsto).

Crna Gora nije na toj listi, što znači da se vrijednost minimalne zarade koju Eurostat koristi za međunarodno poređenje nije mijenjala između januara i jula 2026.

Kod Crne Gore je, međutim, važno imati u vidu metodologiju Eurostata: pošto nacionalna minimalna zarada nije utvrđena u bruto iznosu, Eurostat neto vrijednost preračunava u bruto iznos kako bi podatak bio uporediv sa drugim državama.

U svim ostalim zemljama minimalne zarade ostale su nepromijenjene, što je posebno pogodilo države sa višom inflacijom. Prema procjenama Eurostata, inflacija u evrozoni između januara i jula iznosila je 3,2 odsto. Na Malti je dostigla 8,2 odsto, na Kipru 5,4 odsto, a u Holandiji 4,7 odsto.

Visoka inflacija najviše pogađa radnike sa minimalcem u Turskoj

Turska, koja ima najvišu stopu inflacije u Evropi i jednu od pet najviših u svijetu, zabilježila je rast cijena od 17,8 odsto između decembra 2025. i juna 2026. godine.

Pošto Turska sada minimalnu zaradu usklađuje samo jednom godišnje, zaposleni koji primaju minimalac značajno gube kupovnu moć. Turska je ujedno i izuzetak po udjelu radnika koji primaju minimalnu zaradu – njih je gotovo 40 odsto.

Ipak, posljednjih godina Turska je značajno povećavala iznos minimalne zarade.

Pet država članica Evropske unije i dalje nema zakonom propisanu minimalnu zaradu. To su Italija, Danska, Švedska, Austrija i Finska.