Memorandum, kako se navodi na sajtu Vlade, predviđa da strane „učestvuju u razgovorima o iznalaženju rješenja za razvoj ključnih infrastrukturnih projekata”, uključujući auto-puteve, gasovode, hidroelektrane i projekte iz oblasti obnovljivih izvora energije. Bechtel i Enka izražavaju spremnost da pomognu u identifikaciji potencijalnih finansijskih izvora, kao i u pružanju tehničke podrške, planiranju i pripremi projekata.

Ipak, iskustva iz regiona sugerišu da saradnja sa ovim konzorcijumom često dolazi uz visoku cijenu i ne samo finansijsku.

PRAKSA BECHTELA – NEUČESTOVANJE NA TENDERIMA

Bechtel i Enka u posljednje dvije decenije učestvovali su u brojnim kapitalnim infrastrukturnim projektima u regionu, najčešće bez javnih tendera. Od Hrvatske i Srbije, preko Albanije, Kosova, Rumunije do Sjeverne Makedonije, obrazac je bio gotovo identičan: sklapanje direktnih sporazuma ili zakonske improvizacije koje eliminišu konkurenciju.

U Hrvatskoj, izgradnja auto-puta “Dalmatina” povjerena je Bechtelu bez tendera, a cijena od 990 miliona dolara za 147 kilometara puta je nakon nekog vremena dovedena u pitanje. Kasnije je tadašnji ministar obnove Jure Radić priznao medijima da je cijena mogla biti barem trećinu manja da je bilo tendera. Razlog zašto to nijesu uradili, kazao je tom prilikom Jurić, bila je odluka da se novcem poreskih obveznika plati učvršćivanje političkih odnosa Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država.

U Rumuniji, ugovor sa Bechtelom za Transilvanijski auto-put vrijedan 2,2 milijarde eura, nakon brojnih problema raskinut je nakon deset godina, a izgrađeno je svega 50 kilometara od planiranih 400.

U Albaniji i na Kosovu, cijene projekata su gotovo duplirane u odnosu na prvobitne procjene.

Ugovor sa Albanijom je sklopljen 2006. godine za potrebe igradnje takozvanog „patriotskog“ auto-puta u dužini od 137 kilometara, koji spaja Prištinu i Tiranu i to prema pisanju tamošnjih medija, na osnovu brzog i kusog tendera. Svjetska banka je zato prigovarala da je nedovoljno transparentan i time nezakonit. Dogovorena cijena bila je samo 418 miliona eura, koja je u međuvremenu narasla na čak milijardu eura.

Što se Kosova tiče, za taj isti auto-put, samo za dionicu na kosovskoj teritoriji troškovi su porasli sa inicijalnih 400 miliona za 102 kilometra na 838 miliona za 77 kilometara.

I u Makedoniji je sličan slučaj. U aprilu ove godine, svečano je u prisustvu zamjenika premijera Sjeverne Makedonije i ambasadorke SAD-a u toj zemlji položen kamen temeljac za izgradnju auto-puteva na Koridorima 8 i 10 kroz Makedoniju.

Da bi konzorcijum Bechtel – Enka mogao da izvodi radove na ovim putevima brzo i efikasno, makedonske vlasti potrudile su se da revidiraju čak osam zakonskih propisa.

U SRBIJI POSEBAN ZAKON ZA POSEBNOG PARTNERA

U Srbiji je za Moravski koridor usvojen poseban zakon, popularno nazvan “Zakon Behtel” – koji je omogućio zaobilaženje standardnih pravila javnih nabavki. Uslovi tendera pisani su na način koji je eliminisao sve druge učesnike, pa se na kraju kao jedini ponuđač pojavio upravo Bechtel–Enka.

Prvobitna cijena projekta bila je 800 miliona eura za 112 kilometara puta. Danas se, prema podacima Fiskalnog savjeta Srbije, ukupna vrijednost projekta procjenjuje na 1,6 milijardi eura, dvostruko više od početne. Cijena po kilometru porasla je sa 7,1 na 14,2 miliona eura.

MEMORANDUM BEZ OBAVEZA, ALI SA VELIKIM ZNAČAJEM

Premijer Crne Gore Milojko Spajić još 2022. godine najavio je interesovanje Bechtela i Enke za gradnju Jadransko-jonskog auto-puta. Danas je ta saradnja formalizovana memorandumom koji iako nije obavezujući otvara vrata daljim koracima, potencijalno mimo otvorenih tendera.

Dokument jasno navodi da strane djeluju na “ne-ekskluzivnoj osnovi” i da će sve eventualne nesuglasice biti rješavane kroz pregovore. Ipak, dosadašnje iskustvo pokazuje da upravo memorandumi ovakvog tipa često predstavljaju prvi korak ka direktnom povjeravanju milijardi eura vrijednih infrastrukturnih radova, bez konkurencije i javnog nadmetanja.

KVALITET BEZ TRANSPARENTNOSTI

Ne osporava se da Bechtel važi za svjetskog građevinskog giganta sa stogodišnjom tradicijom i projektima u preko 160 zemalja, od Bliskog Istoka do SAD-a i Australije. Ni putevi koje grade ne izazivaju kritike po pitanju izdržljivosti i standarda.

Ali ako je cijena tih puteva značajno viša od tržišne, a proces dolaska do ugovora ispunjen netransparentnim koracima, opravdano se postavlja pitanje: da li Crna Gora treba da slijedi regionalne primjere ili da izgradi sopstveni, transparentniji model razvoja infrastrukture?

U trenutku kada je Crna Gora već obezbijedila sredstva za drugu dionicu auto-puta (150 miliona eura podrške EU i 200 miliona kredita EBRD-a), a izbor izvođača očekuje se u septembru putem tendera, potpisivanje Memoranduma sa kompanijom koja u regionu uglavnom funkcioniše van tendera, svakako budi zabrinutost.

ISTORIJA BECHTELA

Voren Behtel osnovao je ovu kompaniju 1898. godine. Kako piše na njihovoj znaničnoj veb stranici, prvi posao koji nije imao veze sa željeznicom započeli su 1919. Bio je to put u Severnoj Kaliforniji. Prvi gasovod gradili su deceniju kasnije. Sredinom 40-ih godina prošlog vijeka dobili su prvi posao na Bliskom Istok i to izgradnju rafinerije.

Tih godina započinju i radove na Trans-arapskom gasovodu koji transportuje naftu preko Saudijske Arabije, Jordana, Sirije i Libana do tankera u Sredozemnom moru.

Prvi nuklearni reaktor počeli su da grade 1949. godine.

Kompanija Bechtel gradila je za proteklih 126 godina najznačajnije i najsloženije infrastrukturne objekte na svijetu. Gradili su od Australije i Novog Zelanda, preko Afrike i Azije, do Evrope, pa i Balkana.

Njihov posao uključuje aerodrome, luke, metro, auto-puteve, energetske objekte, pa i one nuklearne…

Poznati su po tome što su nakon američke invazije obnavljali Irak 2003. godine. Mediji širom svijeta povezuju ih sa republikanskim političarima. Spadaju u jednu od najuticajnijih kompanija iz SAD-a. Poznato je i da otvaranju njihovih radova širom svijeta po pravilu prisustvuju ambasadori SAD-a u tim zemljama.